Da nisi onda moje – kako si ga nazvala: otcjepljenje
ne potrebu za pronalaskom sebe
koje s današnje tačke gledišta zrele žene mogu još samo uporediti sa separacionim strahom djeteta
mirisom tople mokraće –
proglasila za krajnju i konačnu drskost nepopravljivog narcisa preko koje ne možeš da pređeš ovog puta
mogla bi da vidiš kako poslije svih ovih godina
a mnogo ih je i mnogima brzog leta stižu na cilj i dalje potrebujem pola dana da se izmolim sakupiti
ustati iz kreveta
barem dva usporena filma namotana oko duplih čarapa dugih gaća i vunenog prsluka
od spoljnjeg svijeta otkinuta
da čuješ zamišljene dijaloge koje duvam kroz prste
u svejednako dvije šolje vrućeg čaja
koje postavljam
kao da je bila juče ona najcrnja mi ikad 2012. godina smaka po kalendaru Maja
smaka našeg ličnog svijeta
kao da još si tu s druge strane stola
lakiraš nokte na nogama i ubjeđuješ me da je Lu Salome odgovorna za održivost Antihrista da nema ljepote bez bola
Da si moje genijalno trenutne zahvate u misaona područja
umjela pokriti totalnim odsustvom praktične inteligencije zbog koje sam paralelno retard bez grama mozga
vjerovatno bih ostala tvoja štićenica ispod staklenog zvona
ona
koju ćeš rušiti da bi zauvijek trebala oslonac
figuru otac
sve pod konac
Ne bi mi bilo ovako hladno
ni jadno
zuriti ispod prozora građanskih porodica šunjati se oko crkve na crvena slova
držati noktima još samo za strahove
uz koje se uspinjem ko uz konopac
pa padam na mahove
pa iznova sve
a još mi onaj palac
u ustima prije nego usnim
u uglovima usana vazda izgrižena krasta
Ne bih naučila da živim
da me nisi onako odsjekla
kao badnjak s hrasta
Autorka: Katarina Sarić
Foto: Pinterest
