Poezija: Histrionka

Bacala je korpice od tijesta golubovima
ispred starog Mogrena
a jela samo jagode u želeu


Želja ta željica pusta

 pjena na usta svima


Skakala je školice i hitala u vodu žabice
atrakcija za turiste
ta mala obijesna
Smotala bi cijeli svijet oko malog prsta 
kad bi htjela
A prst da joj daš ruku ti do lakata izjela


Uvijek su joj oči bile gladne

Htjela bih da joj doviknem sa epiloške pučine 
dobacim joj uže sa Svetionika:


,,Čuvaj se! Upropastićeš se!“


Ali ne mogu
jer ona je tek na prologu
karaktera histrionska
ta mala zvijezda morska
ta ribica od zlata
ajkulama hrana


Htjela bih da joj prospem kofu vode na izlasku
da ,,slomi nogu“
da nauči krv da sakrije
ali ne mogu


Ona misli da je svijet Šekspirova pozornica


Ishitrena na tronu od papira
Ona igra

Gledam je kroz vitraž usnule katedrale vremena
Šepuri se u onom maminom lakovanom crvenom mantilu iz Trsta
šjora ujakova šjorica
mast na hljebu razmaženica
(uspjele su da ga izvuku ispod ruševina zemljotresa)


Orošena vila Balkan srušila se kao kula od karata
A njen je tata 
na rivi povraćao
domazetovića
,,O Bella ciao“
Ciao …

Od toga sata
ona čupa repove mačkama
krade jaja iz gnijezda
grize korijenje 


Ta repa bez korijena
Ta ala mala – alava balava


Odavno je velika
a i dalje
trga zumbule i lale
s građanskih prozora


Zaviruje iza čipkastih zavjesa
Upada u tuđe priče i dvorišta
Histerična histrionka
Srce mi naživo kida
Uvijek joj je tuđe slađe

Uzalud joj navijam budilnik
Uzalud zvonim s tornja ove katedrale 


Zvone zvona histriona
U posljednju počast one male
UZALUD

Karte su već odavno rasprodane

Autorka: Katarina Sarić

Foto: Pinterest

Related posts