Bacala je korpice od tijesta golubovima
ispred starog Mogrena
a jela samo jagode u želeu
Želja ta željica pusta
pjena na usta svima
Skakala je školice i hitala u vodu žabice
atrakcija za turiste
ta mala obijesna
Smotala bi cijeli svijet oko malog prsta
kad bi htjela
A prst da joj daš ruku ti do lakata izjela
Uvijek su joj oči bile gladne
Htjela bih da joj doviknem sa epiloške pučine
dobacim joj uže sa Svetionika:
,,Čuvaj se! Upropastićeš se!“
Ali ne mogu
jer ona je tek na prologu
karaktera histrionska
ta mala zvijezda morska
ta ribica od zlata
ajkulama hrana
Htjela bih da joj prospem kofu vode na izlasku
da ,,slomi nogu“
da nauči krv da sakrije
ali ne mogu
Ona misli da je svijet Šekspirova pozornica
Ishitrena na tronu od papira
Ona igra
Gledam je kroz vitraž usnule katedrale vremena
Šepuri se u onom maminom lakovanom crvenom mantilu iz Trsta
šjora ujakova šjorica
mast na hljebu razmaženica
(uspjele su da ga izvuku ispod ruševina zemljotresa)
Orošena vila Balkan srušila se kao kula od karata
A njen je tata
na rivi povraćao
domazetovića
,,O Bella ciao“
Ciao …
Od toga sata
ona čupa repove mačkama
krade jaja iz gnijezda
grize korijenje
Ta repa bez korijena
Ta ala mala – alava balava
Odavno je velika
a i dalje
trga zumbule i lale
s građanskih prozora
Zaviruje iza čipkastih zavjesa
Upada u tuđe priče i dvorišta
Histerična histrionka
Srce mi naživo kida
Uvijek joj je tuđe slađe
Uzalud joj navijam budilnik
Uzalud zvonim s tornja ove katedrale
Zvone zvona histriona
U posljednju počast one male
UZALUD
Karte su već odavno rasprodane
Autorka: Katarina Sarić
Foto: Pinterest