Proza: Flešdens

Pala je pre neko veče jaka kiša, a sa njom i grana jabuke u dvorištu. Pala nezgodno, zaglavila se nekako pa ne mogu ni da je sklonim, ni da je poduprem. Priskoči mi prijatelj u pomoć, dojaše sa testericom, skine je, izreže na sitne komade i spakuje u šupu za potpalu. Sve za pola sata. Svratim ga na kaficu i rakijicu, i ispričamo se onako ljudski. Ispratim ga predveče uz gomilu reči zahvalnosti i poslatak. I tek tada shvatim da mi je maznuo upaljač. Mali, plav, ni po čemu poseban,…