Od ranog jutra znam da će mi ovo biti potpuno grozan dan, al’ nije mi to tema ovog teksta. Pet je sati izjutra, kiša je prestala, ptičice skromno cvrkuću, a ja ne verujem svojim ušima. Osim što mi je NVDA poželeo dobrodošlicu desilo se još nešto! Naletela sam opet na slepe u novinama, to je jedna posebna vrsta… Danas, zapravo, svako na osnovu svoje slabovidosti ili svog slepila može da bude objavljen u novinama. Samosažaljivo sklapaju ruke, naizgled pomirljivo pred sudbinom… Onda počnu da se žale na državu, okolinu, manjak…