U mračnoj komori,
na crvenom svetlu,
u kadici punoj vode,
na fotografskom papiru…
Pojavljuje se tvoje lice,
tvoja bujna kosa,
oči, nos, usne…
Tvoje tanke ruke zagonetno šapuću
Rasteš sve jasnije u kadici punoj vode
Zamišljam te kao ribu
Moju zlatnu ribicu koja mi ispunjava želje
Sve što želim je da te opet vidim
u onom kafeu prekoputa ulice
kako ispijaš svoju jutarnju kafu
Prepoznajem te kao drvo
u koje smo urezali naše inicijale
Tu, baš na tom mestu video sam riđu mačku kako plače
Praznina u telu velika je kao okean
Lepim novine na prozor
da izbrišem svetlost
Bol mi okupira grudi
Tuga se širi kao dim cigarete koji ičezava
sa trećeg sprata naše zgrade
