Šta osećaš kada stavim prste u tvoje meso?
Sačekaj da vidiš da li će vetar srušiti kuću
u kojoj visim sa tavana
Ostani još malo da izmerimo daljinu našeg pogleda
Prsti su ukočeni
Meso lagano truli
Sve miriše na krv
Mi smo crkotine koje rastu iz rupe
Da li želiš da sam mrtav?
Izumiru misli moje
Koncima uvezujem kosti utkane žilama
Gašenje se odvija brzo, od spolja ka iznutra
Je l’ ovo hoćeš?
Kradem zemlju od mrtvih, dok gazim uvelo cveće
Smeh je spontana stvar koja se događa uvek u istom danu
Otkivam zube radi aukcije, ko udari jače dobija sve
I tu je kraj, kraj puta do koga nisam stigao
Hodam bos po staklenoj stazi koja se lomi
I puca
I puca
I puca
Sada sam bliže
Foto: Pinterest
Autor: Bojan Lojković
