Poezija: Konfuzija

Umesto bore
Želim osmeh
I sjaj, koji se pretvorio u kamen

Ne nalazim rešenja za svoju iskrivljenost

Temperatura tela raste
Gori crvena lampica
Uzbudljiv osećaj neshvatnja

Crno mastilo se razliva po sobi
A mastilo se ne može oprati
Ostaje mrlja da nas upozori
Da neke stvari zauvek ostaju

Sirova stvarnost
Je srce koje vrišti
Svoju pesmu ludila
U plesu tvojih raspoloženja

U mraku vidim svetlost
U svetlosti vidim mrak

Kapljica mi kvasi dlan
Šaka plače
Dete vrišti:
HOĆU JOŠ
BIĆU BOLJI
SLUŠAĆU VAS…
SAMO MI DAJTE JOŠ

Sakupljam se

Foto: Pinterest

Autor: Bojan Lojković

Related posts