Poezija: Komšija Godo

Na glavi ptica pravi gnezdo
Pacov se uselio u stomak
Bube ulaze u uvo
Mravi su mi u dupetu

Nepomičan, danima stojim na ulici
Na istom mestu
Čekam hitnu pomoć, da me odveze
u nepoznatom pravcu

Niko ne dolazi
Ja i dalje čekam
Neću odustati
Čekaću koliko god bude potrebno

Kad budete mogli, vi dođite
Nema žurbe
Nadam se da još uvek ima mesta

O, eno komšije Godoa!
Odlazi
I on je odustao
Nisam to očekivao od njega
Ljudi se menjaju
Ja ne!
Neću se pomeriti
Ni makac
Čekaću ovde dok ne postanem prah

Nemojte me zaboraviti

Foto: Pinterest

Autor: Bojan Lojković

Related posts