Tiho… sad pučina maršira, nevidivim hodom očekuje se tajni čas čak i zvezde strepe nad svesvetom vodom pred valovima trebalo bi stišati glas. To je val gromke tišine za njim plače vaseljenska glad, to je putir dostojanstvene visine, u kom je svetost, nezemaljski slad. Greben je u grudima gord i brodolom srca sledi, čudo nad čudima pokreće svod, do srca put da odledi. Molim za tišinu! Pa da mir vaskrsne, na hridu putokaz je za visinu, nek se radost besa rasprsne. Ćutanjem pokrij se, nemir preti kada kob tumara svugde…
Oznaka: voda
Proza: U cik zore
Na obali nestrpljivo skidam odjeću. Dio po dio, bacam daleko od sebe. Kidam jutarnju rosu kap po kap, ostavljam to svjetlucavo blago u uglu niskog šiblja, divljeg šipka sa prezrelim plodovima ko biserima. Lagani jutarnju vjetar usporava moju namjeru, da se go – golcat otisnem po vodi i plivam… plivam što dalje od svega. Hladi moju nagomilanu vrućinu topline straha koji čeka duboko u umeni Lagani jutarnju vjetar. Obruši se jedan zlokobni zrak iza visokih borova na proplanku na mene, probio me kroz tjelo ispod ramena, sasvim slučajno, nenadano, ostao…
Poezija: Sam ja
Ja (ni)sam začet. ja sam (uvek) započet i nikad završen. Ja sam veoma jasan i veoma zamršen. Ja sam sam 1001 deo, ali nikad ceo. Ja sam seme i pepeo. Ja sam odgovor i pitanje, ja sam udaranje glavom o zid i besciljno skitanje ja sam u ranama sav, i čist kao (sopstvena) suza. Ja sam svoj dželat i svoja muza. Ja sam prvi uzdah i poslednji dah. Ja sam najmanja hrabrost i najveći strah. Ja sam sumnja i oduševljenje. Ja sam onaj koji na petama silazi, i koji se…