Poezija: Neću da budem Dora Mar

Neću da me tvoje ništavilo uništavaNeću da me vučeš sa sobom na dnoKad zaključam sva vrata, nek ostane ta jedna bravaJedna stolica, ormar i stoNek me to podseća na dane nesnosne kad za sebe nisam znalaOvom pesničkom patosu svu tugu sam dalaNe, nemoj da budeš moj PikasoA ja tvoja Dora MarSablasno sedim sama i buljim u tavanicuNe znam na koju stranu da svrtim teloDok ti tražis jogurt i gibanicuMeni pada na glavu nebo celoPada mi plafon na glavu i razbija čeloTi greješ ručak i cigaretu pališBriga te za moje srce…

Uskoro počinje 16. KROKODIL pod sloganom „Gimme Shelter“

…just a kiss away… just a shot away… XVI Festival KROKODIL Gimme Shelter 21-23. jun 2024. Prostor ispred Muzeja Jugoslavije, Mihaila Mike Jankovića 6, Beograd Dragi prijatelji, evo nas šesnaesti put po redu od danas već poprilično davne 2009. godine u kojoj smo otpočeli s našim festivalom, u znatno drugačijim društvenim i političkim okolnostima i s nadom u bolju regionalnu i globalnu budućnost. Toliko nam se toga od tada izređalo nad glavama da svet u kom danas živimo zaista po mnogo čemu nije isto mesto. Ipak, mi smo i dalje…

Poezija: Iza ugla

Iza ugla ove okrugle planeteSkrili se snovi nedosanjaniSlile se suze neisplakaneSvili se neki tuđi dani Iza ugla te Zemlje ravneSati ne teku već tužno mileNi vatre više ognjem ne pekuVjetrovi muklo bez glasa cvile Iza ugla usnulog srcaJoš samo sjeta tiho koračaDok svaka struna od bola pucaČuju se samo odjeci plača Iza ugla svih obziraSamo je prezir što tamom jezdiIza ugla svih mrakovaJoš tinja svjetlo u jednoj zvijezdi Foto: Pinterest Autorka: Tamara Dragić

Poezija: Pratilac

Ne razgovarajte sa mojim pratiocem,Jer i ja Vas odlično čujem,A on ne zna da l me boli glava,Da li sam piškila,Kakila… On je samo osoba koja sada ima vremena,Koju poznajem,Koja je mogla da pođe sa mnom,Da mi pravi društvo,Objasni put i prostor. Ne pitajte me gde su mi roditelji,Da li su Vas u tridesetoj to pitali,Da li i Vi to druge pitate,Ili samo „Ovakve“,Poput mene. Ne mora on da me „Stavi“ da sednem,Počela sam da sedim sa šest meseci,Pa mogu to i sama,Samo nam recite gde da čekamo,Koga i zašto.…

Poezija: Hrabri samurajski ratnik

Hrabri samurajski ratnik,smoren sedi u svojoj kućiMač mu je iznad krevetaVeliki sloj prašine se nakupioNema više sa kim bitke da bije Hrabri samurajski ratnik je otišao u penzijuŽivi sam u staroj brvnariNema komšija u bliziniDa ih ima, već bi ih pobio,jer on ništa drugo ne zna da radiNema ženu, jer bi i nju ubioAko ne ubije bar jednog živog stvora,taj dan je izgubio smisao Hrabri samurajski ratnik gladuje,jer ne zna ni jaja da ispržiPoražavajuće je sve toIzgubio je svoj identitetPo ceo dan leži u krevetuČeka dan kada će se ugasiti…

Poezija: Pozorište

Krečnjački invalidi prigovaraju sa njenim inspiracijama,koje su razonoda na jugoslovenskim, srpskim uvojcima.Vama se okrenu savremene kazaljke.Na njoj prelome se idealne od žada maske.Uočavate mlaz Dravić Milene, prosvećene literature.Po samim koricama njene, lične su konture. Opširno, književno dohvata uvažena šminka,ciklon povodljiv i bezimen kao publika.Na decenije već nailazi odabrano umeće.Tu mimiku komičnu vama prepustiće. Ma sve, ma sve oduzima prožeta drama.Presvisla je u njoj dama.Za komadom odsečnim,pobegla je delom svojim. Istkane izražajnim, poetičnim vrpcama čigre,sežu do vaših ušiju sluh opere.Dijalogom se sukobe, monologom šikljaju gromade,svog doba neprevaziđene legende. Neizvesno će još…

Poezija: Rimljanka

Kažeš da sam tvoja RimljankaVoliš moje crte licaJa znam da plovim morima kao sirena.Ponosim se svakom crtom svog izdankaVolim kad mi stopalo oslika moja ulicaJa sam Rimljanka svakog trena.Kažeš da sam antička vila,Voliš moju crnu kosu,Ja umem da se nosim sa tvojom snagom.Kažeš da sam tvoja ikona stila,Voliš me mokru i bosu,Zamišljaš kako ideš mojim tragom.Kažeš da te podsećam na PenelopuVoliš moju vernost i samoću,Čekala sam te deset godina.Pratiš me u stopu,A ja te želim , ja te hoćuNek me proguta noćna tmina.Kažeš da imam snagu Kleopatre,,Umivam se vodom hladnog…

Poezija: Teorema o postanku

Drvo trešnje razgranalose nauštrb mojih jagodicagolica mesvilena tananost laticakoje mi ničim ne pripadajua ti sivatrati sinebograna jorgovanai vjetarkoji rasipa polenod koga raste poezijati si kameniz koga niču divlji cvjetovipukotina kroz koju ulazi svjetlostti si teorema o postankuiz koje niču čarobni svjetovi Rekla sam tirazgranaj se umjesto trešnjegolicaj mi jagodicegledaj me netremiceukradi kameni divlji cvijeti raspi poleniz koga nićiće svijet. Foto: Pinterest Autor: Aleksandra Vujisić