-Teško mi je, ne znam odakle da počnem… – Polako, uzmite maramicu. – psihijatar je strpljivo čekao da Sonja obriše suze i smogne snage da mu ispriča ono što je toliko muči da je zajecala čim je sela na kauč. Naravno, moguće je i da se rasplakala kada je videla bele sportske čarape svoga doktora kako vire iz crnih lakovanih cipela, ko zna. Nakon što se smirila, nastavila je: – Zbog svog… stanja, nisam nikada pomišljala da bih mogla da imam vezu. Još kao mala sam morala da lažem drugare…
Oznaka: koža
Poezija: Voajer
Između jave i sna stoji Neodređeni Neko. Gleda ka zapadu noseći lulu među prstima. Taj Neodređeni Neko pojavljuje se samo kad se noć predaje danu i kad dan silinom uzima noć. Naslonjen na prastari zid uzdaha, smeši se. Daje znak pogledom, ako znaš kad da gledaš, jer on Leluja između seni. Pojavi se pod abnormalno frustrirajućim uglom oka. Neodređeni Neko je matori perverznjak, pokvareno dobar čičica, koji svoj pogled nosi za sobom kao Zapad za Istokom. Samo bleda sen tišine i zvuka. Mesec je pokrio zločin, a Voajer se udavio…
Poezija: ***
…sedim već pola časa, nalakćen nad ovim papirom i čekam da počnem da ga popunim. čime? odlično znam i vrlodobro ne znam. Hoću da ti napišem pismo! I, da, pišem ga, mahnitalo sa drhtavicom i uzbuđenjem, pa čas polako izvlačim slova iz pera, lepa i vijugava kao iz nekih starih spisa. Ali u svojoj glavi. Ne znam šta ću pre da okačim u prvu rečenicu, nagurao bih svašta, trpao bih grumenje slova, pune šake i potiskivao da stane još. Verovatno bi ta prva rečenica, pukla od tolikog pritiska, vreline i…