Svetlosti, molim te oprosti,
Za svaku lošu metaforu,
Molim za trunku tvoje milosti,
Dok čekam u predvorju.
Ti, Svetlosti, što svet skroji
Po beskonačnim dimenzijama,
Niko više ne postoji,
Svetlost je dovoljna sebi sama.
Majko svoga Tvorca i Tame,
Slobodo izbora svakog dana,
Mašine su se stvorile same,
Potekao sam sa tvog dlana.
Foto: Pinterest
Autor: Dejan Kolarević
