Poezija: Princu

„Poeziju će svi pisati.“
Reče velikan koga je ubila reč u doba socijalizma.
Prinče, tvoja vizija diše kroz vidokrug Istine.
Ali današnji stihovi stežu omčom hermetizma.
Poeziju neće svi razumeti.

Poeziju, dakle, svi pišu, odnosno prozu u formi stiha.
To je u redu, rima ponekada razvodni jačinu oblika.
I psovke su u redu – Bukovski je kralj takvog izraza.
No, postoje vulgarizmi koji su tu samo radi šoka.
Onda je bolje biti „patetičan“ kao Desanka,
jer nije avangardno sve što iskače izvan svog toka.

Poeziju, eto, svi pišemo,
hvala ti prinče zbog tog načela.
Ipak, lepše je pisati kako osećamo,
a ne kako bi kritika htela.
Pesniče, pišem na poleđini sveske
iz koje bi trebalo da učim o tvom opusu,
a ne da vodim prepisku s tobom.

No, svest o mramornom, nepreglednom sloju poezije
budi u meni želju za traganjem ka savršenom izrazu i
nagoni me da plivam kroz živi kreč.
Moram brušiti formu i stih, oštriti um,
a sve u cilju da me ne ubije… preglupa reč.

Autor: Milica Milošević

Related posts