Stvaralaštvo Branimira Štulića (I)

Branimir je u svojim pesmama često pevao o ideologiji, društvenom poretku, revoluciji zauzimajući kritički stav. Kritikovao je učmalost, dosadu, pomirenost i prihvatanje nametnutih pravila umesto borbe protiv njih: „Rekoh sebi / Moj Bože koliko demagogije sustavno / poređane u artiljerske salve / koliko pokradenih misli iza kojih ne stoji / ništ osim / mržnje / sujete / vlasti.“

„Kad fazani lete“

Pevao je i o revoluciji u pesmi „68“ opisujući propalu revoluciju, nekadašnji žar studentskog života, propalu želju da se nešto promeni. U liku srednjoškolskog profesora daje se slika nekadašnjeg revolucionara koji pati za tim vremenima. Predstavlja svoje društvo koje je izgubilo polet i „zuri u prazno i truli“. Nostalično se seća svoje mladosti i želi da se vrate ta vremena. Pesma simboličnog naziva dala je vremenski okvir i evocirala uspomene. Studentska revolucija je te 1968. godine trajala sedam dana, okupila sve studente beogradskih fakulteta. Uzburkana atmosfera puna nemira i napetosti stišala se nakon obraćanja Josipa Broza studentima i ugušena je brzo.

Još jedna priča o revolucionarima prolazi kroz pesmu „Pavel“. Pavel je romantični revolucionar, smešten je u grad romantika, u Pariz. On je nekada bio učesnik španske revolucije. U trogodišnjem ratu i borbi koja je bila surova, između republikanaca i levičara borio se i Pavel. U takav kontekst stavlja pesnik svog junaka pitajući se da li je opet spreman da krene u borbu. Naslućuje se da borba nije prestala, da je atmosfera mira samo sakrila neman koja je tu, simbolično predstavljajući nove neprilike. Lirski subjekat istrajan je u tome da prizove sećanja Pavela, bunta i borbe za slobodu. Njega ne zanimaju samo ideje već pravo stanje u društvu, ne neka obojena slika: „Govoriš mi o ideji / o patriotizmu generacije / da li je to skup interesa nekorisnih ljudi / ili nešto vrijedno robije / razgovarajmo o slobodi / sjećaš li se Španije?“

Štulić stvara u vreme kada se pop kultura već razvila. Rokenrol je nastao pedesetih godina u SAD kao mešavina crnačkog ritam end bluza i belačkog kantrija i balada. Mešanjem više muzičkih elemenata nastajale su stilske varijante rokenrola poznate kao džez rok, klasik rok, fank rok…

Obeležje pop kulture nije bila samo muzika već i slikarstvo, film,grafički i modni dizajn, strip… Svoj nadimak Branimir Štulić dobija po kečeru Džoni Panteru iz beogradske Panorame, preteče Stripoteke i Eks almanaha. U pesmi „Ravno“ do dna javlja se motiv fantoma slobode iz filma Luisa Bunjuela.

Pesma „Usne vrele višnje“ nastala je kao obrada pesme „Lilz of the west“, irske folk-narodne pesme. Međutim, poznatija je američka verzija ove pesme o nevernoj dragoj.

Rok poezija Branimira Štulića obrađuje teme modernog društva, povezujući ih (u nekim pesmama) sa ljubavnim motivima i motivima iz pop kulture. Kao način izražavanja u svojim pesmam on bira slobodan stih, koristeći ponekad i žargonizme,vulgarizme. Na taj način govori nam o revoluciji, anarhiji, slobodi…

Predstavlja nam svet osamdesetih godina dvadesetog veka kroz junake njegovih pesama, njihovih misli i želja, lirski utkan u slikovite alegorije u stihovima. Njegove pesme nosile su socijalnu poruku i bile društveno angažovane.

Jedna o tema o kojoj peva je borba protiv komunizma, borba Poljaka osamdesetih godina. Kao rok pesnik, on prikazuje kratko, kroz par stihova radničku pobunu i pobunu studenata. Kratko i slikovito stvara se atmosfera nemira, promena koje dolaze, nečeg novog. Pesma nastaje ubrzo nakon samih dešavanja. Političke promene nisu se odmah desile u Poljskoj, tek je 1989. godine došlo do smene vlasti. One su bile početak slabljenja komunizma protiv kog je i pesnik govorio. O istoj temi govori i u pesmi Proljeće je 13. u decembru kroz alegorijsku sliku proleća koje simboliše buđenje, novi život i početak.

Pesma koja je objavljena na prvom albumu Azre, „Balkan“ iznosi nam poetiku Štulića koji tada kreće da objavljuje svoje tekstove. Govori nam o počecima njegovog benda, o uticaju Pankrta na njegove pesme, ali i geografskom prostoru kome on pripada, koji je uvek bio pun nemira.

Od „Jablana“, „Balkana“, „A šta da radim“ preko „Vrata podzemnih voda“, „Ravno do dna“, „3 N“ stvarao je pesme koje su kritički nastrojene. Nije pevao o kiši koja dobuje, o plavim očima (šaljiv je naziv njegove pesme „Strankinja sa plavi eyes“) , o romantici.

Kada govori o ljubavi on je nežan, ali i mističan. Žene su predstavljene erotično, senzualno i neuhvatljivo. Neke od tih pesama nose imena žena kao što su Marina i Suzi F. Pevao je i o ličnostima koje je poznavao, tako nastaju pesme „Kipo“, „Pavel“, „Gracija“… Opisivao poznate ličnosti svoga doba Iggy Pop-a, govorio o Krvavoj Meri šaljivo, kao o stvarnoj ličnosti. Pevao je izrazito jako, snažno, ljutito: „Riječi su isto kao i gomile ljudi , nije nužno znati za sve / Odaberi za sebe samo one prave.“

 

Futurističko u rok-poeziji Branimira Štulića

Kada bismo čitali Marinetijev „Manifest futurizma“ i pokušavali da nađemo slikovite primere kako bi potkerpili njegove stavove, možda bi nam na pamet pali stihovi rokenrol muzke. Veza između „Manifesta“ Marinetija i pojedinih pesama je primetna, ali sve stavove iz „Manifesta“ ne možemo pronaći u Štulićevim pesmama.

Jedan od zahteva koji se naglašava u „Manifestu“ je „Mi želimo da opevamo ljubav prema opasnosti, ludu smelost! Glavni element naše poezije biće odvažnost, smelost, buntovnost!“

O smelosti i buntovnosti govori nam lirsko ja iz pesme „Jablan“: Volio bi da si nalik na one / Bradate i silne momke / Da ćumez dižeš na noge / I da te nude cigaretom i alkoholom / Da nosiš šljivu ispod lijevog oka / I vičeš parole što strašno zvuče / I da si bitnik i pravi anarhist / I zato kreni drugom stranom, jablane.“

Marinetijev futurizam želi da slavi šamar i udarac pesnicom umesto dremeži, želi da slavi agresivni pokret, a ne pasivnost. Takve ideje kao da prenosi pesma „Anđeli“: „Kao znoj opori, / Brutalni anđeli / Dolaze… / Pušteni s lanca, / Gledaj, / Nezajazni anđeli / U kolima od plastike, / U djevojačkim snovima / U raspaljenim noćima / Tko zna / Ne bu dobro svršilo

Futuristi ističu da je jedino u borbi lepota, da je pesništvo nalet na nepoznate snage da bi se one pozvale da se opruže pred čovekom. Takva borba je borba svakog pojedinca koji vodi i spoljašnju i unutrašnju borbu. Džoni peva slobodnim stihom o nepriklanjanju onim što nam je servirano kao istina. „Sretan sam što osjećam / Da nisam kao drugi / Ne zatupljuju me mediji, / U podsmijehu sam / Prvi.“ „Poljubi me.“

Sem borbe žele da slave rat, ali sa tim se kosi stav ovog rok pesnika da treba slaviti ljubav,a ne rat. Tema futurističkog pevanja neće stavljati akcenat na teme koje su stalno opevane, već će pevati o radnicima, gradilištima, lokomotivima, noćnim arsenalima, tramvajima…: „Tek kasnije budi se grad, / Neke poderane ulice, / Bljesak mokrih tračnica, / Prvi tramvaj preko Trešnjevke / Raste u mojim očima.“ „Flash“

Zalažu se da neće pevati posle svoje četrdesete. Radikalno će spaliti svoje knjige ukazujući na to da umetnost može biti nasilje i svirepost. Neke sličnosti srećemo i u Štulićevim stihovima: „Ne žalim ćelave, ne žalim podbule, / Šezdeset godina, a ja venem mlad. „No comment“

„A da na djeci ostaje da mijenjaju stvari, / I to znate, je l’ da / A da postoje zakoni / Jači od propisanih, / To ne znate / To su heroji govorili / Kad su bili mali.“ „MSP“

Njihove ideje, poruke i teme ne može izraziti stih koji ne razume tokove modernih shvatanja. O svojim idejama govore slobodnim stihom. Primetno je kod Štulića da on peva tim stihom, a retko kad koristi rimu: „Čeri spike nikad dosta / Pita me o planovima… / A u sebi nemoć krije / Da promijeni stil, / Da zablista u onome u čemu je jak / Jer on, kao i drugi, / Pametni i knjiški ljudi /Istrošio se vremenom, skroz naskroz. / Pametni i knjiški ljudi.“

Za izlaganje tih ideja često koriste vulgarizme i žargone. Takav način izražavanja dominira u nekim pesmama ovog rok pesnika: „Slinavi kurvari / Bijedni genitalci / Nezgodno potežu / Ukrućenu vjernost / Razbiće ti ličnost / Slaniju od mora.“ „Anđeli“

Futuristi znaju da promene koje žele da unesu nisu uvek prihvaćene. Kroz istoriju oni koji su propagirali nove ideje i mišljenja nisu uvek nailazili na podršku. U skladu sa tim oni smatraju da je budala kao naziv koji dobijaju dobar izbor jer na kraju oni će biti upamćeni kao reformatori. Zato lirsko ja iz pesme „Poljubi me“ viče: „Smrdi mi iz ustiju, / Znoje mi se noge, / Oči su mi pivske boce, / Sačuvaj me, bože!“

Kao deo avangardne struje, pripadnici ovog pokreta žele da opišu ženu i ljubav na drugačiji način, ali i da ne pevaju o bolećivosti i nostalgiji. Sentimentalnost i slabunjavost ih ne zanimaju, oni žele da pevaju o osećanjima modernog čoveka, a ne o romantičarskim idealima. Moderna slika žene koja je slobodna i kojoj lirski subjekat daje sebe na raspolaganje:

Tvoje ruke u neskladu / Između zbilje i sna, / Gledam grad u prolazu / Neki ljudi iza nas / Hajde, uzmi me sa sobom, / Uradi mi sve što znaš. / Govoriš mi da si slobodna. / Želim vjerovati u to. / Ulica u odsjaju, / Zaluđuješ me pogledom.“ „Gracija“
Bitan stav futurističke poetike je to što oni žele da izađu na ulice i prikažu svoju umetnost. To mora biti glasno, bučno, da svi čuju ono o čemu govore, oni poezijom žele da pokrenu mase. Sličnim načinom kazivanja Džoni otvara pitanje o slobodi i šta nama danas znači sloboda: „Slobodna nije božje sjeme, pa da ti ga neko daje, / Sloboda nije zajvalnica pročitana abecednim redom, / Sloboda nije krilaatica reklamnog panoa, / Konstruktivna kritika postojećeg stanja. / Sloboda je žena – uzmi je!“ „Sloboda“

Nastavak teksta možete pročitati na sledećem linku: https://www.cupavakeleraba.com/2016/06/04/stvaralastvo-branimira-stulica-ii/ .

 

Autor: Dragana Dimitrijević

Foto-izvor: www.vecernji.hr

Related posts