Poezija: Kapo

Bledunjava lica zarivenih kostiju, odlaze put logorskih peći.
Noćna buka smiraja – u ropcu vrište im reči.
Tutnjava voza, lavež vojnika i govor psa, presecaju krik vazdušnog oblaka
i san kapoovog konvertizma.

Spodobni trenutak ne želi da prizna, al’ duh predaka noćobdi.
Sutradan, slažući grede, ugao oka zape za jamu,
te u mrtvim, skeletnim licima zatiče…
sebe.

*Imenica „kapo“ dolazi od italijanske reči „capo“ što u prevodu na srpski jezik znači glava. Kapoi su logoraši koji imaju povlašćen status u odnosu na ostale zarobljenike, a za uzvrat pružaju neprijatelju informacije o sveopštem stanju u logoru, takođe se ističu u fizičkom i psihičkom zlostavljanju ostalih logoraša. Pojavljivanje kapoa zabeleženo je i tokom Holokausta u Drugom svetskom ratu.

Autor: Milica Milošević

Foto-izvor: Nikola Đukanov

Related posts