Poezija: Nada i ništa; Nada

NADA I NIŠTA Trag postojanja Zaboravljeni jedini grad Uspomena odrastanja Nada i ništa Zatvorena vrata Hladnoća neizvesnosti Nada (da je) prolaznost Surova tišina Težina Čekanje Stvarnost Poziv Nekoliko uobičajenih rečenica Ništa (je) tišina NADA Sanjivi zidovi Samotnjačke ćelije Talože ustajalu samoću Sanjaju zaboravljenu slobodu Autorka: Dajana Đurić Foto-izvor: Pinterest

Dis kao pesnik splina (I)

Vladislav Petković Dis je autor dve zbirke poezije: „Utopljene duše“ (1911) i „Mi čekamo cara“ (1913). Objavivši „Utopljene duše“ Dis je ujedno i neposredno započeo srpsku modernu liriku. Već u toj zbirci se naslućuje, nagoveštava i uvodi pravi simbolizam, onakav kakav možemo čitati na primer u francuskoj književnosti pola veka ranije. U „Utopljenim dušama“ nailazimo na grozu nad rasulom sveta, na snoviđenja, slutnje, iracionalne vizije. Čini se da su ovom pesniku najbitnija pitanja čoveka i sveta, a najrasprostranjeniji motivi san bez snova, postepeno utrnuće života, prelazak bića u nebiće, smrt.…