„Itaka“ i „Penelopa“ – dva kraja Džojsovog „Uliksa“

Postoje knjige kojima se čovek vraća ne zato što ih je zaboravio, nego zato što zna da ih nije do kraja razumeo ni pri prvom, ni pri drugom čitanju – „Uliksu“ se, kod mene, to dešava redovno, a poslednji povod bio je razgovor sa prijateljem oko poslednjih poglavlja Itaka i Penelopa, dovoljan da me vrati njenoj džojsovskoj verziji – onom danu u Dablinu koji se, kao i homerski ep, na kraju svodi na povratak kući.Elem, godinama sam „Uliksa“ doživljavao kao neku vrstu književnog maratona – knjigu koju treba pretrčati, poglavlje…

Đerzelez na Itaki: Naša književnost suzbija misao

Da bi se stiglo do Đerzelezovog puta i da bi se jasno sagledao pravac tog puta, makar i samo zato da se taj i takav put preskoči, treba krenuti izokola, i to od nečega što naizgled nema nikakve veze sa prvom pripovetkom Ive Andrića – od jednog pogovora napisanog povodom romana Daleko je sunce. Odavno okarakterisan kao primer socrealističke literature – mada je umnogome narušio dotadašnju socrealističku doktrinu – roman Daleko je sunce verovatno nije po volji ni onima koji se rado zaklinju u izjave i stavove njegovog autora Dobrice…