Rekli su mi da ti imaš neke svoje puteve. Pitala sam ih, ali nisu mi znali reći koji su to putevi, gdje oni počinju i kamo vode. Rekli su samo da si jednoga jutra netragom nestao. Znala sam ja oduvijek da ti imaš neke svoje puteve pa sam zamislila staze koje vode do Plutona ili možda neke zvijezde. Zamislila sam tebe kako šećeš s rukama u džepovima, zviždučući bezbrižno dok promatraš sve širine svemira. Vidjela sam kako ti se oči sjaje i u njima zrcali se blistava prašina. Zamišljala sam…
Oznaka: Autorka: Patricia Joza
Poezija: Kavez
Kad bi ti rekla da nije slobodna, ti bi potražio na njenim zglobovima i njenim nogama tragove željeza i hrđe da vidiš laže li te i vara. Tražio bi oko nje kavez i vrata i ključeve koji su joj mogli ukrasti slobodu i čudio bi se što ih nema. Kad bi ti rekla da više ne leti na nebu, među oblacima, među zvijezdama, po dubinama i bespućima, tamo gdje osjeća svu širinu i raspon svojih krila, gdje udiše sav život svijeta u svoja pluća, ti bi joj rekao da ona…
Poezija: Tišina
Ti dolaziš iz svijeta u kojem si okovan vječnim mukom i tišinom. Ja vrištim tvoje ime ispred tvojeg lica, a ti skamenjen i nepomičan gledaš u mene i ne razumiješ ni jedna slova, ni jedne riječi. Ti ostavljaš tragove za sobom, a dalek si i nepostojan, nijem i nečujan kao kakav mramorni komad na izložbi koju ne razumijem. Ti živiš u svijetu iza rešetaka bezglasja gdje nema ni šapata ni vike, ni šuštaja, ni skike- svijet sumoran i pust. A moj glas do tebe ne nalazi svoj put. Autorka: Patricia…
Poezija: Glas
Htjela je odrezati kosu i baciti vlasi niz potok niz vjetar niz Mliječnu stazu, negdje gdje se ostvaruju snovi i gdje živi san što ga čovjek ima. Htjela je baciti sa sebe haljinu što joj se zapliće oko nogu dok trči svojim stazama o kojima nitko ništa ne zna, i skinuti sa sebe nakit što joj zapinje za grane dok se penje prema vrhu za kojeg nikog nije briga. Htjela je više od svega, više od svega je htjela imati snažne ruke i njima voditi ratove, i boriti se za…
Poezija: Kradljivica
Riječi koje ti pišem više nisu moje i ova olovka što krvari za tvoje opise više ne pripada meni, a papir moje teke ne upija tintu mojih slova. Riječi koje ti pišem više nisu moje i ja ti više ne smijem darivati trenutke, godine, živote i beskonačnosti. Pronađi svoju mladost na nekim drugim izvorima. Riječi koje ti pišem više nisu moje iako nikad nisu bile baš stvarno moje, ali svejedno sam ih krala, i krala, i skupljala poput šumskog voća u tkanini haljine. Oproštaji što ih čuješ isto nisu moji.…
Poezija: Maska
Maska je sjala pod svjetlima reflektora ispred baršunastih zavjesa na daskama svog podija. Onda se raspuknula. Rasprsnula. U tisuću mrvica što su ih otpuhali ljudi na sjedištima. Njen osmijeh njena suza i bora i iskra iščeznule su pred očima nezainteresiranih znatiželjnika i prezaposlenih dokonjaka, pred onima koji nisu gledali, nego su čitali opis programa i kritike u novinama. Kad su ih drugi pitali rekli bi da nisu ništa vidjeli, ničeg nije bilo. Ali maska je sjala. I sjala… A oni nisu ništa vidjeli od blještavila u očima praznim. Autorka: Patricia…