Poezija: Tišina

Ti dolaziš iz svijeta
u kojem si okovan
vječnim mukom
i tišinom.

Ja vrištim tvoje ime
ispred tvojeg lica,
a ti skamenjen i nepomičan
gledaš u mene i ne razumiješ
ni jedna slova,
ni jedne riječi.

Ti ostavljaš tragove za sobom,
a dalek si i nepostojan,
nijem i nečujan
kao kakav mramorni komad
na izložbi koju ne razumijem.

Ti živiš u svijetu
iza rešetaka bezglasja
gdje nema ni šapata
ni vike, ni šuštaja, ni skike-
svijet sumoran i pust.
A moj glas do tebe ne nalazi
svoj put.

Autorka: Patricia Joza

Foto: Pinterest

Related posts

Leave a Comment