Poezija: Put

Rekli su mi da ti imaš neke svoje puteve.
Pitala sam ih,
ali nisu mi znali reći koji su to putevi,
gdje oni počinju i kamo vode.
Rekli su samo da si jednoga jutra netragom nestao.
Znala sam ja oduvijek da ti imaš
neke svoje puteve
pa sam zamislila staze koje vode do Plutona
ili možda neke zvijezde.
Zamislila sam tebe kako šećeš
s rukama u džepovima,
zviždučući bezbrižno dok promatraš
sve širine svemira.
Vidjela sam kako ti se oči sjaje
i u njima zrcali se blistava prašina.
Zamišljala sam kako ležiš na nekoj travi crvene boje-
(među prstima ti gori zadnja cigareta
što si je ponio s ovog svijeta)-
i gledaš oblake s one strane
Svega.
A glava ti je puna nekih tvojih puteva,
nekih tvojih tajni
i misterija svemira.
Ja tražila sam tvoje otiske po tlima
ovoga maloga svijeta,
ali ti si bio negdje drugdje,
pogled ti je žudio za nekim tvojim putevima
s one strane
Svega.

Autorka: Patricia Joza

Foto: Pinterest

Related posts

Leave a Comment