Poezija: Glas

Htjela je odrezati kosu

i baciti vlasi niz potok

niz vjetar

niz Mliječnu stazu,

negdje gdje se ostvaruju snovi

i gdje živi san

što ga čovjek ima.

Htjela je baciti sa sebe haljinu 

što joj se zapliće oko nogu 

dok trči svojim stazama o kojima

nitko ništa ne zna,

i skinuti sa sebe nakit 

što joj zapinje za grane

dok se penje prema vrhu za kojeg

nikog nije briga.

Htjela je više od svega,

više od svega je htjela

imati snažne ruke i njima voditi ratove,

i boriti se za ljubav.

Htjela je imati glas dubok i prodoran

da njime viče za svoj život,

da od njega strepi svemir.

I da ima sve

što čovjek ima.

Najviše od svega htjela je da ne mora.

Ni rezati kosu,

ni baciti haljinu,

ni skinuti nakit.

Htjela je da joj ostanu njene ruke

i cvrkutav glas

i da ima

sve što čovjek ima.

Autorka: Patricia Joza

Foto-izvor: Pinterest

Related posts

Leave a Comment