Poezija: Mrtvila gaj

Moj um preplavljuje okeanska dubina

i pećinski mrak.

Nema klupka u lavirintu pomoću kojeg se

vidi spas.

Otupjelost osjećanja mnogih i

oštar, resak bol taj,

često se igraju u mom tijelu

praveći mrtvila gaj.

A kad početak iz završetka produži,

da li ću Euridika biti ja?

Ona što bremenita smrću hoda

ili ona koju životni sjaj

i ljubavni mar

natrag u dom, na dno vraća?

Autorka: Irma Hodović

Foto-izvor: Pinterest

Related posts

Leave a Comment