Poezija: Mrtvila gaj

Moj um preplavljuje okeanska dubina i pećinski mrak. Nema klupka u lavirintu pomoću kojeg se vidi spas. Otupjelost osjećanja mnogih i oštar, resak bol taj, često se igraju u mom tijelu praveći mrtvila gaj. A kad početak iz završetka produži, da li ću Euridika biti ja? Ona što bremenita smrću hoda ili ona koju životni sjaj i ljubavni mar natrag u dom, na dno vraća? Autorka: Irma Hodović Foto-izvor: Pinterest