Ljudi: Strah od osuđivanja

Fali nam iskrenosti, fali nam taj potpuno otvoreni razgovor sa nekim. U želji da budemo dopadljivi drugima gubimo iskrenost manje ili više. Kad odeš na neki razgovor za posao nećeš reći: „Znate ljudi, ja sam lenja, ali mi trebaju pare, pa sam došla ovde.“ Pokušaćeš da pretstaviš sebe u što boljem svetlu. Neki ljudi tad preteruju, neki ne…

Isto je i kad ti se neko sviđa. Pokušaš da mu se približiš kroz razgovor. Pričaš mu o onome što ne želiš da kriješ, onome što je dobro u tebi. Nećeš sigurno da mu kažeš: „Nekad noge ne operem po deset dana, al’ to mi ne smeta.“ Nećeš ni da kažeš da imaš agresivne ispade, da si depresivan/a. Takve priče ili dođu kasnije ili ne dođu… Često momci glume ili previše dobre tipove ili previše loše. Devojke isto tako glume ili previše dobre ili previše loše. Igraju s nekim kartama za koje misle da će im doneti ono što žele.

Tu su i odnosi sa porodicom. Svojoj majci ili ocu nećeš reći šta radiš u gradu. Nećeš im reći koliko zapravo nisi savršeno dete. Što se šire rodbine tiče ćutiš zbog svog ugleda, mira… Nećeš im otvoreno reći da ih mrziš zato što su takvi i onakvi. Nije ništa bolje ni sa prijateljstvima. Svojoj najboljoj drugarici ili drugu nikad nećeš reći: „Ja prenosim drugima sve što mi ti pričaš.“ Ili: „Spavala sam s tvojim verenikom.“

Često srećem ljude koji se mnogo foliraju, žele da ostave sliku nekog drugog sebe. Prećutna rivalstva među prijateljima, nažalost, i danas postoje. Tu su razne ljubomore, zlobe… Svima nam fali taj neko, osoba kojoj bi mogli da pokažemo sve svoje dobre i loše strane u njihovom punom sjaju. Fali nam svima da s nekim jedno veče provedemo i da mu se otvorimo skroz. Da mu kažemo čega se sve plašimo, zbog koga patimo i kakav je bio naš najteži dan. Da otvoreno sa njim pričamo o svim problemima koji nam lome glavu.

Nije sve za svakoga i nije lako naći tog nekoga. Koči nas to što će sagovornik reći, plašimo se osuđivanja. Plašimo se da ne ispriča drugima to što želimo da mu kažemo. Nekako uvek ostane u nama ono što nismo ispričali nikome. Svako od nas čuva u sebi barem jednu tešku tajnu. Nosi je na svojim leđima, želi da je podeli sa nekim, nekada, negde… Želi da olakša sebi, ali ne može, plaši se.

 

Autor: Milica Janković

Related posts