U tišini kasnih satipitanja se u krug roje –hoćeš li mi ispričatišta me čeka, nebomoje? Vidim zoru na pučinisprema me na put dalekosav u magli i kučiniprati li me tamo neko? Mjesečina iščezava znali koliko se bojim zaslobodom čezne glava, asrcem u mjestu stojim Foto: Pinterest Autorka: Željka Milinčić
Noći nedosanjanejutra neoznojenazime neutopljenemjesta neprigrljena krošnjenemirisane kišeneprimjećene vjetarneudahnut oblaknedodirnut samoće nezavoljeneodjeća nezgužvanazagrljaji nedočekanitišina neodslušana priče neispričanepjesme neispjevaneriječi nedorečenepisma nenapisana srca neraširenatuge neoprošteneduše neiscjeljeneživot nedoživljen
Viđamo se vrlo rijetkou smjenama dana, noćiu prolazuhaustorukroz muljavu šofer šajbuna ulici i pločnikuizmeđu dva soliteradva raskršćai naselja u predgrađu Viđamo se mnogo češćena slikamameđu dvije decenijedva zavjetai životašto smo davno pokupilitako brzo, nesmotrenokao žeton za ringišpil Foto: Pinterest Autor: Željka Milinčić
Ja sam te tražila ja sam te svuda tražilau noći kad je mjesec mladu zori dok svjetluca gradusnuo tih Ja sam te tražila a ništa nisam pronašlatek jedan sekund treptajau prašini od beskrajaza tužan stih Jer tamo gdje si ti ne mogu stići korakomni ruke nisu dovoljneda te taknu Jer tamo gdje si ti ledeni stoje zidovini ognjene strijele dušenisu mogle da ih srušeni pomaknu Foto: Pinterest Autorka: Željka Milinčić
Znaš li da negdjepostoji jedanogroman svijetograđen trnjem i zidinama u čijim malim, a dubokim pukotinamaniču božuri i divlje ruže znaš li u njemu da nikog nemasem oka dva prozirne boješto vide lice u oblacima ijednih malih pokislih rukukoje u noći miluju nebo znaš li da zemlja tu ti je rodnaiznikla travu zgaženu čežnjomi za nju jastuk je prikovala nakojem spava poznat ti neko znaš li koliko sjemena tvogse u toj travi posadilo znaš li da ime ti je vezenou jastuk taj na kom se snilo i da te mnogo, beskrajno…
VELIKA OČEKIVANjATražili su da im priča o životu šta je znalatražili su da im pjeva i ona je zapjevalatražili su da im cvjeta prosula im se u behartražili su njeno tijelo i dobili, kao pehartražili su da im piše nizala je pisma redomtražili su da ih hrani punila im usta medomtražili su da ih sluša pretvorila se u uvomolila je da ostanua niko je nije čuoponijeli su sve sa sobom što im je na dlanu dalagledala je dok odlaze i za svima zaplakala S JESENIProzor na kip, šuštanje kiše uzdiše…
VEŠERAJKiša lije niz obraze i fasadespiraju seustajale fleke srdžbe malodušnostnakupljena buđ taštine čamotinjaprljavština lakomostigrad i ljude bar na kratko osvježilone zaudara na trulež TITANIKDržim se za tvoje grudi ko za deblona pučiniprestrašena da nas nešto ne povučeu vrtlogeda li da ti kažem hvala što još nisi posustao pod težinomil’ prepustimtalasima tvoga dlana da me njišujer je odveć u kalupu tvog pazuhamoje kopno NATALNA KARTAU jesen mog rođenja nebo je kišompritislo zemljunije izdržala potopvišak vode i dan-danas nadolazi s pljuskovima i otiče potocimaniz obrazeu pamučna polja jastuka Foto: Pinterest Autorka: Željka…
