Znaš li da negdjepostoji jedanogroman svijetograđen trnjem i zidinama u čijim malim, a dubokim pukotinamaniču božuri i divlje ruže znaš li u njemu da nikog nemasem oka dva prozirne boješto vide lice u oblacima ijednih malih pokislih rukukoje u noći miluju nebo znaš li da zemlja tu ti je rodnaiznikla travu zgaženu čežnjomi za nju jastuk je prikovala nakojem spava poznat ti neko znaš li koliko sjemena tvogse u toj travi posadilo znaš li da ime ti je vezenou jastuk taj na kom se snilo i da te mnogo, beskrajno…
Poezija: Alienatio
