Znaš li da negdje
postoji jedan
ogroman svijet
ograđen trnjem i zidinama u čijim malim, a dubokim pukotinama
niču božuri i divlje ruže
znaš li u njemu da nikog nema
sem oka dva prozirne boje
što vide lice u oblacima i
jednih malih pokislih ruku
koje u noći miluju nebo
znaš li da zemlja tu ti je rodna
iznikla travu zgaženu čežnjom
i za nju jastuk je prikovala na
kojem spava poznat ti neko
znaš li koliko sjemena tvog
se u toj travi posadilo
znaš li da ime ti je vezeno
u jastuk taj na kom se snilo
i da te mnogo, beskrajno mnogo
ostalo željno nečije krilo
na kojem te nikada nije
dovoljno bilo
Foto: Pinterest
Autor: Željka Milinčić
