Desanki
Tražim pomilovanje
Za nas što nikad nismo načisto
Za neodlučne
Za nas što nikad ne odrastemo
Što večito tragamo
Za nemogućim
Isprobavamo
Za dečije duše u odraslim telima
Za bokore zvezdanih cvetova
Koje želimo prosuti
Za štofove u odelima
Tražim pomilovanje
Za nas što znamo sve dečije priče
Što ne zaboravljamo detalje
I datume koji liče
Na ljubavne sastanke
Za nas smotane
Za glave u oblacima
I korake gipke
Za rimovanu rečenicu
Za neumenje
Za nečuvenje
Za mišljenja
I živote u njima
Tražim pomilovanje
Za naive
Za genijalnosti nedostižne
Za otkucaje nedokučive
Za nedorečene
Nesavršene
Za nepodesne
Neprilagođene
Večito gladne
Zagrljaja
Za neizgovorene reči
Tražim pomilovanje
Tražim pomilovanje
Za one koji teško pronađu put
Ili pogrešnim krenu
Biraju i beru
Za večito čežnjive
One koji vole previše
I one kojima vreme ne prolazi
Za poeziju
Tražim pomilovanje
Za tamo gde je trava uvek zelenija
Za ostanke
Za osmehe nevine
Na sunčanim stazama
Za majke
I poljupce sačuvane
Za ljubav
Za nerazum
Za tambure i tišine
Kad je reč najvisprenija.
Foto: Vladimir Prica – „Desanka Maksimović“ (detalj), ulje na platnu
Autorka: Lidija Bajović
