Prikaz knjige „Prestonice“, romanesknog vodiča kroz Srbiju, autorke Ane Atanasković
Krajem leta 2024. godine, nestrpljivo sam iščekivala da se u knjižarama pojavi novi roman Ane Atanasković „Zmajeva žena“. Imala sam privilegiju da na neki način pratim nastajanje tog romana, Anina istraživanja, uranjanja u istorijske dubine i dubine psihologije junaka, da uvidim koliko autorka sagoreva stvarajući književno delo i kako se njena energija obnavlja onda kada pisanje srećno privede kraju. Mnogo je vremena prošlo od izlaska njenog prethodnog romana, „Moja ljubav Nikola Tesla“ (Laguna, Beograd, 2021), sa kojim je prokrstarila Srbijom uzduž i popreko na radost onih koji su ranije upoznali njeno stvaralaštvo i na sreću čitalaca koji su se prvi put sreli sa njenom prozom. Otuda moja nestrpljivost da „Zmajeva žena“ napokon izađe iz štampe pa da mogu da je preporučim prijateljima, poznanicima i svima onima za koje znam da prepoznaju i cene kvalitetnu pisanu reč.
Ovog leta, sasvim neočekivano, dok se prašina oko „Zmajeve žene“ još nije bila slegla, pojavila se najava za novu knjigu Ane Atanasković- „Prestonice“. Izdavač ponovo Laguna, mesec objavljivanja oktobar.
Nisam morala dugo da čekam do trenutka kada ću držati knjigu tek prispelu iz štamparije, a do tada sam razmišljala šta mogu da očekujem među koricama knjige nazvane jednom, ali moćnom rečju- „Prestonice“. U podnaslovu stoji Romaneskni vodič kroz Srbiju što čitaoca delimično usmerava na put kojim će koračati čitajući ovu knjigu.
Kada bismo u asocijaciju stavili reči Srbija i prestonica, očekivano i logično rešenje asocijacije bi bilo Beograd. Više od polovine ove knjige jeste posvećeno Beogradu, a ko od nas zna koliko je Srbija tokom vekova imala prestonica?
Kruševac, Smederevo, Kragujevac, Ras, Niš, Užice, Sremski Karlovci, Debrc, Prizren. Sva ova mesta su bila srpske prestonice. Sva ova mesta je posetila, doživela i u pripovedanje utkala Ana Atanasković. Izuzetak je jedino Prizren koji nije imala priliku da poseti, ali ga oseti uvek kada, u Crkvi Svetog Marka u Beogradu, položi dlan na sarkofag cara Dušana. To je ta moć koja struji kroz vekove. To je ta energija koju Ana dušom prepoznaje i prenosi čitaocima preko stranica ove knjige, ali i svih koje je prethodno napisala.
Čitaoci koji bi „Prestonice“ odredili kao putopis bili bi u pravu. Ne bi pogrešili ni oni koji bi rekli da je ovo delo istorijskog žanra. A sa treće strane su oni koji bi rekli da je ovo ispovedna proza. I oni bi bili u pravu.
Na temeljima putopisa sa istorijskim činjenicama, koje su sve vreme prisutne, Ana Atanasković je sagradila ličnu priču ispovednog tona koja počinje u selu Jasika kod Kruševca gde je odrasla i ide kroz sve nekadašnje srpske prestonice sve do Beograda, koji je autorka bezrezervno zavolela još kao studentkinja i koji joj je tu ljubav uzvratio inspiracijom da o njemu piše. Za Anu je Beograd ljubav, kako je nazvala jednu od svojih ranih zbirki priča.
Kada čitate „Prestonice“ Ane Atanasković, morate da pripremite sva čula i da dopustite mašti da bude živa i nesputana. Ana vas neće provesti samo kroz glavne ulice srpskih prestonica već ćete sa njom da zavirite i u uličice, sokake i sokačiće u kojima još žive stari zanati, mirišu parfemi iz najstarije parfimerije u Beogradu i na jeziku se tope najslađe princes-krofne i cimet-rolnice.
Na ovom putovanju kroz srpske prestonice neka vam uvek bude pri ruci olovka da biste zabeležili poneku istorijsku činjenicu o srpskim vladarima koju ste prvi put pročitali ili neku za znatiželjne uvek zanimljivu pikanteriju iz života gospode, umetnika, a i običnog sveta.
Ana Atanasković je kročila na mesta za koja možda nikada nismo čuli. Dodirnula je zidine tvrđava starih više vekova. Doživela je, osetila, videla i sva iskustva svoje senzibilne duše podelila sa čitaocima na stranicama „Prestonica“. Zato je ovo jedna od onih retkih knjiga koje ne možete lako da ostavite na policu kada pročitate poslednju stranicu. Ipak, uvek možete da joj se vratite i da se podsetite neke istorijske činjenice, nekog odličnog opisa, lepe, a zaboravljene reči ili osećanja koje zrači iz svakog napisanog reda.
Autorka: Jelena Skrobić
