Drvo trešnje razgranalose nauštrb mojih jagodicagolica mesvilena tananost laticakoje mi ničim ne pripadajua ti sivatrati sinebograna jorgovanai vjetarkoji rasipa polenod koga raste poezijati si kameniz koga niču divlji cvjetovipukotina kroz koju ulazi svjetlostti si teorema o postankuiz koje niču čarobni svjetovi Rekla sam tirazgranaj se umjesto trešnjegolicaj mi jagodicegledaj me netremiceukradi kameni divlji cvijeti raspi poleniz koga nićiće svijet. Foto: Pinterest Autor: Aleksandra Vujisić
Poezija: Teorema o postanku
