PLAČDvije su rijekeplavile zoru jedna od slutnjerasutih slikapustih vidika druga od ćutnjepropalih snovatuđih okova i dok njihov žubor glasnou koritu ovih venaodjekuje izvan kože niko drugine vidi ihi ne čuje BURATako bih noćas sklopila oči uz širom otvoren prozordok talas vjetra u krošnji šušti i kiša sipi da se na njedra spustilo nijeneko rđavo sidro tjeskobe štopristanište spokoja ljušti apaluba duše škripi KIŠAKappo kappo napukloj ivici kadekaplju sa sljepoočnicau njima bruje poraza trubesa borbenog polja nade kappo kappo trulom oknu prozoraobasjanog u gluvoj noći štopred maglom poginje glavu dokneutješno plače…
Poezija: Plač; Bura; Kiša
