PLAČ
Dvije su rijeke
plavile zoru
jedna od slutnje
rasutih slika
pustih vidika
druga od ćutnje
propalih snova
tuđih okova
i dok njihov žubor glasno
u koritu ovih vena
odjekuje
izvan kože niko drugi
ne vidi ih
i ne čuje
BURA
Tako bih noćas sklopila oči uz širom otvoren prozor
dok talas vjetra u krošnji šušti i kiša sipi
da se na njedra spustilo nije
neko rđavo sidro tjeskobe što
pristanište spokoja ljušti a
paluba duše škripi
KIŠA
Kap
po kap
po napukloj ivici kade
kaplju sa sljepoočnica
u njima bruje poraza trube
sa borbenog polja nade
kap
po kap
po trulom oknu prozora
obasjanog u gluvoj noći što
pred maglom poginje glavu dok
neutješno plače zora
Foto: Pinterest
Autorka: Željka Milinčić
