Poezija: ***

Čekam te. Cigareta cvili tiše. Mrak je i nema kiše. Čekam i nju disanjem. Pa, setim se da je ovo noć u bešumnom moru noći, i brojanje biva sporo kao dim, pa se naježim, i široko razvučem oči. Telom mi prođu žmarci, peče kao da bodu otrovni komarci, cerekaju se glasno jeza i strava. Pod kožom milion oštrih mrava, iznutra se pretvaram u pesak, i čuje se tresak pao sa razuma sam, sam. Autor: Miloš Janjić

Poezija: ***

Ne navikavaj me na zajedničke noći, Jer pored tebe prestaću da verujem tu to da smo svi rođeni da budemo sami. I ne navikavaj me na nežnost i dobrotu, nikako Naučili su me da mogu bez njih. I prestani da me uveravaš u to da je sve u redu, da moja briga je bezrazložna, da me proganja strah koji sama stvaram. Prestani da mi dosađuješ pitanjima kako sam i zašto nisam dobro. To su sitnice, prožimajuće niti, demoni i košmari. Kada sklope se oči samo one ostaju da ispune mi…