Izdavač: “Polaris“ Beograd 1990, 1991
Preveo: Aleksandar B. Nedeljković
Knjige ovog izdavača su mi privukle pažnju od kako su se pojavile. Kada čitate serijale treba da budete spremni na kontinuirano čitanje bez prekida. Serijal Džina Volfa je takav. Sadrži knjige “Senka mučitelja“ (“Polaris“ 1990, original 1980), “Kandža pomiritelja“ (“Polaris 1990, original 1981), “Mač liktora“ (“Polaris“ 1990, original 1982), “Citadela autarha“ (“Polaris“ 1991, original 1983) i to su te četiri knjige. Kasnije je autor objavio petu koja je nezavisna od prethodne četiri pod naslovom “Urt novog sunca“ (“Polaris“ 1991, original 1987). “Polaris“ je tu knjigu naslovio kao petu po redu i ima razloga za to, o tome će tek biti reči.
Stilski knjige nisu zahtevne, čitanje brzo ide, ali postoje problemi kada sve treba povezati. Neke neobičnosti u tekstu postaju jasne tek mnogo kasnije, čak u nekoj od narednih knjiga serijala. Zbog toga nije baš zgodno predstavljati svaku knjigu posebno jer ni radnja nije linearna što opet ne znači da nas vodič priče eksplicitno obaveštava o tome. To je nešto od čega nas podilaze žmarci kada naletimo na odgovarajuću nelinearnost. Drugim rečima, kada se knjige čitaju treba dobro obratiti pažnju na događaje i likove. Mnogo toga je objašnjeno u petoj knjizi koja je u stvari vodič za prve četiri. Lični utisak tokom čitanja je bio da je autor ostao dužan čitaocima i da je peta knjiga zbog toga i napisana.
Radnja serijala se odigrava u dalekoj budućnosti. Matična zvezda daje sve manje toplote što dovodi do ratova koje pokreću narodi koji žive tamo gde je hladnije. Ono što je zaboravljeno je to da su nekada ljudi putovali međuzvezdanim prostorom, da su znanja zaboravljena, da su ostaci tehnologije postali nešto što se sada smatra magijom.
Radnju nam pripoveda Severijan, pripadnik gilde mučitelja, trenutno učenik. Mučitelje uče da efikasno muče svoje, kako oni kažu, klijente, pogube ih, ali umeju i da leče. Sve u svemu, simpatični likovi, nešto kao Jakob Kuisl, krvnik iz serijala Olivera Peča. Severijan je proteran iz tvrđave kada je pokazao empatiju prema klijentu. Dobija mač kojim se vrše pogubljenja i to ne običan mač. To je mač sa imenom Terminus Est koji će mnogo puta upotrebiti da odbrani sebe i druge, ali i da pogubi krivce. Reč-dve o mučenjima i pogubljenjima. Severijan se prema prestupnicima ne ponaša sadistički već kao profesionalac u koga oni koji će umreti imaju poverenja.
Na svom putu Severijan će se upoznati sa velikim brojem ljudi. Saveznicima, privremenim i stalnim, ali i neprijateljima. Kandža koju nosi ima moć da leči beznadežne slučajeve, čak i da diže iz mrtvih. Oružja koja se koriste su obično hladna, srednjevekovna, ali ima i energetskih. Severijan ima mogućnost da u sebe primi sećanja ljudi koje je poznavao i koji više nisu živi, ali i dalje egzistiriraju u njemu. Zbog toga čitaoca zbunjuje kada junak pripoveda u ženskom licu. Vremenom naš junak zna šta se dogodilo ili šta će se dogoditi kada se pojavi na istom mestu u nekom drugom vremenu. Njegova misija je jasna. On treba da donese novo sunce koje će zameniti umiruće i spasi planetu. Ostaje pitanje da li će čovek ponovo putovati svemirom i osvajati svetove. O tome govori naredni serijal pod nazivom “Knjiga dugog sunca“.
Autor: Velibor Minašević
Izvor: Plavi krug
