Mirišem te ko cvijet
koji stalno prislanjam uz lice svoje,
da po mirisu pogodim ko je.
Od jutra do jutra, od dana do dana
hiljade želja, hiljade rana,
a ljubav jedna.
Postoje te ruke neke,
nevjerovatno nježne,
nevjerovatno meke,
melodiju ljubavi objasniti znaju
dodirom, bolje nego stotine riječi.
Mirišem te ko cvijet
ruke ti prislanjam uz lice svoje,
tražim onu ljubav koja sahranjuje
u meni sve probuđene mrakove.
Kad zagrljaji procvjetaju,
biću neko drugi u ovoj koži.
Do tada prognoziram vrijeme
samo na temu ljubavi.
Foto: Pinterest
Autorka: Nada Matović
