Mirišem te ko cvijetkoji stalno prislanjam uz lice svoje,da po mirisu pogodim ko je.Od jutra do jutra, od dana do danahiljade želja, hiljade rana,a ljubav jedna.Postoje te ruke neke,nevjerovatno nježne,nevjerovatno meke,melodiju ljubavi objasniti znajudodirom, bolje nego stotine riječi. Mirišem te ko cvijetruke ti prislanjam uz lice svoje,tražim onu ljubav koja sahranjujeu meni sve probuđene mrakove.Kad zagrljaji procvjetaju,biću neko drugi u ovoj koži.Do tada prognoziram vrijemesamo na temu ljubavi. Foto: Pinterest Autorka: Nada Matović
Poezija: Cvijet
