Poezija: Papirno odelo; Kod Dantea; Pulmones

PAPIRNO ODELO

Lažno skrivene golotinje
Hodaju božje kreacije
Ulicom šetaju konci i šiće
Slučajno odabrani za modni detalj sadašnjice
Zakrpa u velikom stilu
Na pozorišnoj zavesi
Unutrašnjim organima
Tek da krv ne pokulja
Glumeći zdravlje umiru glumci
Ah, taj Breht
Koji je zver pustio u publiku

Zakrpe na mapama naših domovina

Klovnovi pretvoreni u maskote

Bog je znao šta radi
Kad ti nije dao više od
Deset prstiju na rukama

KOD DANTEA

U smrdljivoj bolnici nemaju vaj-faj
a izgleda ni dovoljno
sredstava za čišćenje
Kuga kao da još uvek
šeta ovim hodnicima
i pritisak je sve veći
kašljanje je češće
Tonemo u žagor baba
kojima je dosadno kod kuće
i onih nestrpljivih što
kažu – Meni treba samo pečat
I nama treba, gospodine,
svima nam taj pečat fali
pa da pređemo u novi krug pakla

PULMONES

Otkidaju me ova moja krilca
plućna
Bojim se
nemam više šta da pljunem
šta da iskašljem
a da nije crno…
Boginjo plućna,
genijalnosti tvojoj
nema kraja
Poleteti neću moći
nikuda ovakvim
krilcima
Možda nekad ojačaju
možda nekad izgovore
molitvu
na svetom jezeru
u crvenoj steni
i postanu
čista i bešumna
u snu tiha
nevina i na snimku sjajna
Možda postanu i filmske zvezde
Možda prestanu da bljuju crne labudove
kada budu srećna
Možda.

Autor: Radojka Plavšić Ranković

Related posts