Poezija: Misli

Vrtim se na vrtešci i

razmišljam

kako je čudno to ime.

Vrteška.

Kako onda da nazovem

roj mojih misli

o tebi?

Misloroj?

Kako da nazovem

tvoje oči

kada nisu

ni crne

ni plave

ni zelene

ni braon?

One,

one su boje

prezrele smokve.

Svi ti sklopovi

zvuče mi kao

stolica na rasklapanje

ili

kakvo uputstvo za korišćenje

dedinog starog šatora.

I zato neću

da razmišljam

kakvi su svi  ti sklopovi

isto kao što

ne razmišljam

kakav smo sklop

nas dvoje.

A znam da taj sklop

želim da slušam

zaklopljenih očiju

jer ne mogu

otvorenim kapcima

da mislim

o očima tvojim

smokvine boje.

 

Autor: Jelena Medaković

Foto-izvor: Piterest

Related posts

Leave a Comment