Vrtim se na vrtešci i
razmišljam
kako je čudno to ime.
Vrteška.
Kako onda da nazovem
roj mojih misli
o tebi?
Misloroj?
Kako da nazovem
tvoje oči
kada nisu
ni crne
ni plave
ni zelene
ni braon?
One,
one su boje
prezrele smokve.
Svi ti sklopovi
zvuče mi kao
stolica na rasklapanje
ili
kakvo uputstvo za korišćenje
dedinog starog šatora.
I zato neću
da razmišljam
kakvi su svi ti sklopovi
isto kao što
ne razmišljam
kakav smo sklop
nas dvoje.
A znam da taj sklop
želim da slušam
zaklopljenih očiju
jer ne mogu
otvorenim kapcima
da mislim
o očima tvojim
smokvine boje.
Autor: Jelena Medaković
Foto-izvor: Piterest
