Marija Aleksić: „Umetnosti je sve dozvoljeno“

Roman Beli zidovi, književnice Marije Aleksić nedavno je izšao iz štampe. Tim povodom, razgovarali smo sa našom spisateljicom o fabuli ovog dela, kao i junacima priče. Takođe smo otvorili i veoma važna pitanja, naročito pitanje percepcije umetnosti u manjim sredinama. Izdavačka kuća Portalibris ove godine objavila je tvoj debitantski roman Beli zidovi? Šta je ono što je u srži ovog dela? ‘’Beli zidovi ’’ je naziv mog prvog i dugo očekivanog romana, koji je sve vreme nastajao dok su druga moja dela izlazila i čekao pogodan trenutak da ugleda svetlost…

Prvi roman Marije Aleksić Beli zidovi u izdanju Portalibrisa

„Beli zidovi“ su priča o nevidljivoj ženi, o poeziji koja nadilazi bolest i zaborav – o istini koja, ma koliko je skrivali, uvek pronađe put da ostane sačuvana i zabeležena. U pitanju je roman o tišini, bolesti i pisanju kao poslednjem prostoru slobode. Priča prati sudbinu pesnikinje Bobe — period od 1883. do 1946. u Srbiji — te se pred čitaocem otkriva žena koja najveći deo svog života proživljava iza brava sanatorijuma. Beli, sterilni zidovi u kojima obitava postaju njeno ogledalo, ali i jedino mesto gde sme da bude svoja.…