Nedostaju mi riječi da je ispjevam.
Slova ulaze u mene kako hoće.
Ne mogu da ih izdvojim.
Stisnut i napučen,
zameten u haosu,
iscrpljen poplavama od kojih bježim,
ne posustajem.
Vapim za jednostavnošću.
Molim za običnost.
Sanjam pjesmu.
Budem li pohranio ono što čitam,
postaće filozofska.
Stavim li ono što čujem na ulici,
grmiće barbarski.
Autor: Omer Ć. Ibrahimagić
Foto: Pinterest
