Prikaz Političkog trilera „Tito je umro“ Mirjane Novaković

Bezimena novinarka istražuje misteriju Titove smrti i ubistva mladog političara. Ovo je politički krimi triler u kojem autorka Novaković satirično prikazuje negativne društvene pojave. 

Novinarka lista ,,Politika“ saznaje za jedan stari članak iz 1968. godine. U tom „Politikinom“ članku se najavljuje pozorišna predstava rađena prema Selimovićevom romanu ,,Derviš i smrt“. Predstava treba da se odigra 4. maja 1969. godine u tri i pet posle podne (neuobičajeni termin za predstave), a u to vreme je 11 godina kasnije proglašena Titova smrt. Kada se čitaju početna slova svakog pasusa, dobija se akrostih ,,Tito je umro“. Autor ovog članka je potpisan inicijalima M. N. Ko je osoba M. N. i šta joj se desilo? Da li je zaista predvidela tačan datum ili je Tito ranije umro?

To nije kraj čudnim dešavanjima. Uskoro novinarka dobija akreditaciju da izveštava sa skupa Demokratske stranke u Sava centru. Ona je bila ubeđena da je neko zavitlava. Napisala je izveštaj pre dve godine u kojem je raskrinkala korupciju i nedela demokrata, rušeći njihovu pozitivnu sliku u javnosti. Zato je i sama trpela određene posledice u karijeri. Na skupu su hvalili i uzdizali novu političku zvezdu Sašu Vrtaču. Trebalo je da on postane potpresednik Demokratske stranke. Međutim, ubrzo je ovaj perspektivni političar pronađen mrtav u stanu. Utvrđeno je da je bio sam u stanu zaključan iznutra i da se predozirao heroinom. Iako je Vrtača važio za zvezdu demokrata, u medijima zataškavaju njegovu smrt. Novinarka sumnja da je u pitanju ubistvo, pa pokreće sopstvenu istragu. Pita se da li je ovaj slučaj povezan sa Titovim od pre više godina i ko bi izvukao najveću korist. 

Radnja je dinamična, misterija odlično osmišljena. Pripoveda se sve vreme u prvom licu iz ugla bezimene novinarke. Ima dugih rečenica u kojem se misli ove junakinje samo nižu, kao da pratimo njen tok svesti. Ona je borac za pravdu koji nalazi utehu u alkoholu. Muče je depresija i usamljenost, često je besna i frustrirana zbog društvenog okruženja. U njenim rečima ima mnogo ironije, ali i tuge jer se oseća bespomoćnom da neke stvari promeni. Ipak u njoj i dalje čuči radoznao novinar istraživač. Uprkos preprekama i saplitanju drugih, bila je uporna da sazna istinu.

Karakterizacija ostalih likova je uglavnom tipska. Oni su više nosioci određenih društvenih mana, nego što se ističu po nekim individualnim karakteristikama. Recimo, Maksimilijan je tipičan predstavnik mladeži koji se zaposlio preko veze ili tipičan novinar neradnik, Seka Stanivuković je tipična sponzoruša sa silikonima, Mladen Kovačević je tipičan političar koji obećava sve i svašta kako bi došao do vlasti, Dubravka Kovačević je tipična supruga političara koja pri tome drži farmaceutsku kompaniju itd. Ima mnogo likova sa kojima se novinarka sreće dok traga za istinom. 

Preporučujem vam ovo delo ako volite malo drugačije trilere. U središtu pažnje nije rešavanje zločina, već prikazivanje društvenih anomalija. Ponekad mi se čini da iz novinarke progovara spisateljica koja je besna i frustrirana zbog postojećeg sistema. Oštro i uz dozu humora ,osvrće se na mane društva (npr. korupciju u policiji, zastrašivanje javnosti epidemijom, prikrivenu prostituciju, poltronstvo radi karijere, eksploataciju radnika itd.). Takođe karikira, govor političara i drugih persona iz sfere javnosti. U raspletu romana se primećuje uticaj Agate Kristi. 

Autorka: Mirjana Dimitrijević

Related posts