Ostavi trag: Šest principa strvaralačkog procesa

Ako bismo, poput Džona Loka, tvrdili da čovjek na svijet dolazi kao tabula rasa, to bi značilo da u potpunosti odbacujemo uticaj genetike, nasljednih osobina i ponašanja. S druge strane, ako zastupamo stav da je čovjekov put već unaprijed predodređen tom istom genetikom, ili sudbinskim zakonima, odbacujemo uticaj bezgraničnog svemira sadržaja i iskustava kojima smo za života izloženi.

Ne postoji jasna granica početka nekog stvaralačkog procesa jer ono počinje mnogo prije samog trenutka realizacije. Bilo da je u pitanju pisanje književnog djela, slikanje, ručni rad, kreiranje sadržaja za medije i društvene mreže, kuvanje ili bilo koji drugi vid stvaralaštva, konačno djelo je proizvod simbioze svega što se upilo u svijest stvaraoca.

Stvaranje se plastično može opisati kao proces građenja sopstvene kuće. Na genetički temelj iskustvo i znanje dograđuju sve ostale elemente i detalje koji kuću čine domom. Proces gradnje se time ne završava, jer svakim danom i novim saznanjima unosimo promjene u prostor. Ponekad samo izbacimo smeće, ponekad provjetrimo prostorije, a ponekad ga potpuno redizajniramo. U takvom jednom procesu građenja vlastite kuće znanja i stvaranja,  možemo se držati narednih šest principa (ili pravila) koje sam u ovaj tekst sakupila tako što sam ih, nesvjesno, i sama pratila.

  • BUDI MANJINA

Sama činjenica da u ovom trenutku čitate upravo ovaj tekst, a ne neki drugi, svrstava vas u manjinu. I to je sjajno. Biti dio manjine je u ovom slučaju (a možda i u mnogim drugim slučajevima) najbolja stvar koja može da vam se desi.

Umjetnost (stvaralaštvo uopšte) se dešava na marginama, tamo gdje većina nema hrabrosti ni da zakorači. Ona ne biva na popularnim mjestima, ne stoji prilijepljeno uz trendove, ideologije i ne traži odobrenje mase. Biti stvaralac u bilo kom obliku podrazumijeva izvjesno povlačenje iz mase, drastično mijenjanje standardizovanih pogleda na svijet i izvjesno neprihvatanje u društvu. Na taj način stvoreno djelo ne govori ustima režima, lobiranih struktura niti nametnutog diskursa, a stvaralac dobija potpunu slobodu da izrazi svoj um. Takvo djelo vremenom dobija, a ne gubi na vrijednosti, rušeći ustaljene predrasude i zablude.

  • USVAJAJ

Sve što znamo o bilo čemu nije „palo s neba“ nego je negdje naučeno. Zato je besmisleno i pomišljati na stvaranje bez potpunog prepuštanja izvorima znanja koja usvajamo. Prije pisanja potrebno je mnogo više čitati tuđe napisano. Prije stvaranja kreativnih rukotvorina, potrebno je zaviriti u rad mnoštva drugih kreativaca. Prije pokretanja vlastitog biznisa, potrebno je istražiti kako je to neko drugi uradio. Ne da bi se ukrale ideje, nego da bi se nešto naučilo.

Kada je riječ o pisanju moć riječi je bezgranična, jer malo šta oblikuje svijet koliko riječ. Zbog toga se u trenucima blokade pisanja treba prepustiti čitanju i razgovorima, potpuno se okružiti riječima. Princip je primjenljiv na svaku drugu vrstu zastoja u procesu stvaranja. Neophodno je vratiti se izvorima znanja i dozvoliti im da nas preplave.

  • UPIJAJ

Nakon izvora, najvažnija stavka u procesu stvaranja je inspiracija. U beskrajnom mnoštvu sadržaja, naš um vrši selekciju i bira samo određene motive koji podstiču potrebu za stvaranjem. Inspiracija nije romantičarski termin, vezan samo za prirodne pejzaže, harmoniju i sklad, kist i štafelaj. Inspiracija je apsolutno svuda oko nas i vrlo često u onim stvarima, pojavama i ljudima koji izazivaju negativna osjećanja. Stvaranje je, osim estetskog, i terapijski proces. Ono nam pomaže da se lakše nosimo sa težinom života.

U ovom principu, praktično i prosto govoreći, svi smo mi nalik spužvama. Sve što vidimo, čujemo ,dodirnemo, omirišemo, okusimo, zamislimo, doživimo i osjetimo, upija se neprestano u pore uma, čak i onda kada sanjamo. Onog trena kada se spužve napune, dovoljno je da se „stisnemo“ kako bi potekla tečnost od upijenih sadržaja. Zato je važno kakav sadržaj biramo (barem svjesno), jer od toga zavisi i kakva će tečnost iz nas poteći.

  • BUDI SVJESTAN

Ukoliko bi život bio ravna linija, ili da se matematički izrazim duž, sa početnom i krajnjom tačkom, naše postojanje bi bilo monotono, jednolično, beznačajno. Srećom, život u vidu vektorskih linija ne postoji. Naprotiv, on ima beskonačno mnogo krivih koje predstavljaju naše uspone i padove i koliko god kao takav djelovao haotično, upravo ta osobina da varira između gornjih oscilacija koje predstavljaju srećne trenutke i donjih u kojima se nalazi tuga, daje nam mogućnost da stvaramo.

Stvaranje počinje kada smo ili u gornjem ili u donjem polju, obuzeti snažnim emocijama. Tada je potrebno je otpočeti proces i sve što osjećamo izbaciti napolje, na papir, na platno, na bilo koji medij. Ponovnim dolaskom u sredinu, na ravnu liniju, vraćamo se svijesti i u tom trenutku realnije sagledavamo izbačeni sadržaj, a naziru se obrisi djela kada pristupamo njegovom oblikovanju.

  • ZAGRIJ STOLICU

Još jedno pogrešno razmišljanje bi bilo da je talenat sam po sebi dovoljna alatka za uspjeh. Tomas Edison je tvrdio kako je u genijalnosti samo jedan procenat inspiracije, a 99% znoj, aludirajući na mukotrpan trud koji je neophodan da bi se bilo šta kvalitetno stvorilo. S tim u vezi, na stvaranje je, kao i na mnogo toga u životu, potrebno gledati kao na zanat; vještinu koja zahtijeva praksu i posvećenost. Teško je početi, a još teže istrajati u održavanju svakodnevne rutine vježbanja. Međutim ono je neophodno da bi proces bio kompletan i da bi rezultat koji iz njega proizađe bio zadovoljavajući. Plastično govoreći, inspiracija će nam u ruke dati sirovinu koju je potrebno brusiti, vajati, gnječiti, tesati da bi dostigla onaj oblik koji želimo, a to zahtijeva ništa drugo do sjesti i zagrijati stolicu.

  • POKAŽI

Kada ste prošli sve gore navedeno, naučili, upili, bili inspirisani,stvorili i oblikovali, djelo je nastalo. Šta sad? Bez ovog posljednjeg principa, ono bi završilo u ćošku skupljajući prašinu i zato je jednako važno kao i samo stvaranje, da rezultat stvaranja ugleda svjetlost dana. Dobra vijest je da imamo društvene mreže, internet i svu tehnologiju na našoj strani koja će obezbijediti prostor za prikazivanje. Loša vijest je da upravo to dovodi do hiperprodukcije i da je mnogo teže isplivati na površinu. Zbog toga Austin Kleon u svojoj knjizi „Show your work“ tvrdi da je, zapravo, veoma važno svijetu, umjesto rezultata, pokazati cjelokupan proces stvaranja. To bi značilo da sve one mrvice koje ostaju po stolu dok oblikujemo svoje djelo, ne treba pomesti u smeće. Naprotiv, one su neizostavan dio procesa. One su te koje nas izdvajaju iz mase, koje znače posvećenost djelu, istrajnost, volju, ljubav prema stvaranju. One su trag Ivici i Marici da nas pronađu i zato ih treba prosuti po mjesečini, dozvoliti im da se vide.

Stvoriti nešto znači ostaviti trag u postojanju, pokloniti dio vlastitog života nekom budućem vremenu, a na taj način i produžiti svoj životni vijek, jer ne umire ko ne diše, već ko ne stvara. I ne, ovo se ne odnosi samo na umjetnička djela, iako su ona u fokusu teksta. Ovo je tekst o bilo kom svakodnevnom procesu koji vas pokreće na stvaranje. Od kulinarstva, pričanja priča za laku noć do pečenja rakije i kompleksnih programskih kodova. Stvaranje je sve. Stvaranje je život.

Autorka: Željka Vračević

Izvor: Kalem

Related posts

Leave a Comment