Hrvatski hip-hop bend Elemental već skoro dvadeset i pet godina stoji čvrsto na balkanskoj muzičkoj sceni. Iza njih je veliki broj koncerata i gostovanja širom regije, kao i mnoštvo pesama koje su obeležile odrastanje i adolescenciju mnogih od nas. No, ono što krasi ovaj bend nije samo njihova neverovatna energija i talenat, nego i britak jezik njihovih pesama, čija oštrica, več godinama, itekako seče sve negativne društvene pojave na Balkanu.
U nastavku intervjua očekuje nas više različitih tema, a jedna od njih je kako su, i na koji način, povezani hip-hop i književnost, kao i to koliko angažovana umetnost utiče na oblikovanje sveta.
S obzirom na to da je Elemental osnovan 1998. godine, šta je to što vas je motivisalo da još uvek trajete na hrvatskoj i balkanskoj sceni, i ne samo da trajete, već i da posedujete istu energiju s početka karijere?
To su neke čudne baterije koje umjesto da se troše, pune se i dalje. Morat ćemo to pripisati nekoj svemirskoj magiji – jer iskreno, nikada nisam više nego sada htjela „gristi“ i raditi. Možda je i pandemija i nedostatak koncerata odradilo svoje, pa smo sad željniji nego ikada napasti na svim frontovima.
Muzika koju stvarate temelji se na hip-hop zvuku, no takođe je uočljiva i fuzija drugih žanrova poput roka i soula. Kako ste došli na ideju da spojite ove, naizgled, različite žanrove?
Najbolja kuhinja je ona koja je fusion, zar ne? Ima najbolji okus. Tako i s muzičkim žanrovima. Sve što privatno slušamo nas inspirira i onda to ubacujemo u jedan „bosanski lonac“ kreativnosti, a ono što izlazi nikada se ne vrti samo oko jednog žanra nego reflektira sve te naše privatne afinitete. Zato ni jedan album Elementala ne zvuči isto. Štoviše, baš se namjerno poigravamo sa svime što nas veseli i stvaramo svoj zvuk. Muzički kritičari neka nas trpaju u žanrove, mi smo umjetnici i treba da smo slobodni stvarati bez ladica.
Kakvo je vaše mišljenje o hip-hop sceni u Hrvatskoj i generalno regionu? Tačnije, kako ocenjujete nove generacije rep muzičara?
Ne pratim više rap baš puno, ali Zvone, naš menadžer, guru i tonac rekao mi je da mu je Hram odličan bend, a ja Zvonetu vjerujem.
Elemental je pravi primer da su angažovana muzika i umetnost nešto što itekako može trajati, no šta za vas konkretno predstavlja pridev „angažovani“? Koliko je nužno da stvaralac bude angažovan i aktivistički usmeren u sociološkom smislu?
Za mene, šteta je da umjetnost prođe bez „angažmana“ jer kroz angažiranost možeš „promijeniti svijet“. Imam tu privilegiju da u ruci držim mikrofon koji je uključen, koji se čuje – zašto to ne bih iskoristila da, između ostalog, podignem razinu svijesti o temama za koje smatram da su bitne? Naravno, Elemental ima i puno pjesama koje nisu društveno angažirane – nismo „one trick pony“, ali čak i one emotivne i intimne progovaraju o temama koje su bitne. Nismo bend koji piše pjesme o izlasku u klub, to smo riješili još davnih dana s Romantikom. A i ona je bila „angažirana“ na svoj način.
Da li se muzikom čovek može izboriti protiv lošeg vladajućeg sistema ili je potrebno uključiti i druge faktore?
Uvijek trubim – muzika može biti soundtrack revolucije ili promjene, ali ona prava promjena mora doći iznutra, od pojedinca pa kapilarno od društva. S tim da, oprostite na izravnosti, što se tiče smjene lošeg vladajućeg sistema u Hrvatskoj i Srbiji, nemam dobru prognozu. To je već teška metastaza.
Ako pogledamo diskografiju Elementala, videćemo da je vaš rad obeležilo osam albuma. Koji album biste izdvojili kao najzahtevniji za realizaciju, a koji vam je onako „najdraži“ (ako je uopšte moguće da se neki izdvoji kao takav)?
Najteži za realizaciju bio je prvi jer smo bili zeleni kao mlade šljive, a najdraži mi je uvijek onaj posljednji – dakle, trenutno mi je favorit „Ilica“.
Mirela, pre dve godine objavila si svoju prvu pesničku zbirku Masarykova. Zbog čega zbirka nosi baš ovaj naziv i odakle crpiš inspiraciju za teme, ideje i motive u svojoj poeziji?
Masarykova za mene nosi dubok simbolizam – jedna je od ulica koju su vječno pokušavali promjeniti, promijeniti joj ime, opis, izgled… No ona se, unatoč svim pritiscima, održala. Masarykova je jedna od mojih najdražih u Zagrebu, jer spaja kvart u kojem sam odrasla sa samim srcem grada. Mnogo sam se družila s njom tijekom introspektivnih šetnji, pisala na njoj pjesme, u kafićima promatrala ljude i inspirirala se. Na neki način, ona mi je bila sigurna zona. A s obzirom da mi je ukoričena poezija bio posve novi potez koji je otvorio vreću nesigurnosti, trebalo mi je nešto poznato i toplo za što ću se uhvatiti. Zato Masarykova. Inspiracija mi je ono što proživljavam, a onda te moje male vinjete poguram u dramu, jer nitko ne želi čitati pjesme o normalnom životu. Pa se učinim malo nenormalnijom nego što jesam. Sve zbog dramske napetosti.
Na koji način su hip-hop kultura i književnost, kao grana umetnosti, povezani?
Iznimno su povezani, ipak govorimo o ogromnim količinama stihova u svakoj rap pjesmi. No rap kao neka „urbana poezija“ nikada nije dobio dovoljno prepoznatljivosti ili poštovanja, zbog iznimno zatvorenog svijeta „visoke poezije“, koji s podozrivošću gleda na sve što nije njihovo.
Početkom februara objavili ste spot i novu pesmu Dvojka. Recite nam nešto više o poruci ovog signla?
Poruka je jasna: nađi si nekoga da s njim podijeliš dane – bio to prijatelj, prijateljica, mače, kuče, šef, mama, dečko, cura… U dvojci je doista lakše, imaš nekoga tko će ti ponijeti dio tereta svakodnevice i razveseliti te.
Elemental krajem marta nastupa u Beogradu, otkrijte nam nešto više o ovom gostovanju, hoćete li posetiti i druge gradove u Srbiji?
Za sada, a zbog svima poznatih razloga, ehem, imamo plan samo za Beograd, no to ne znači da se situacija u idućim mjesecima neće promijeniti. Iz dana u dan se mijenjaju okolnosti vezane uz pandemiju, neke zemlje ukidaju mjere u potpunosti, pa se nadamo da će i ovaj naš Balkan slijediti svjetle primjere.
Možete li za kraj intervjua otkriti čitaocima Čupave Kelerabe šta od Elementala očekujemo u bliskoj budućnosti? Smeši li se uskoro novi album ili su planovi, možda, usmereni ka novoj pesničkoj zbirci?
Ove godine ćemo sigurno objaviti još singlova Elementala, a radimo na novom materijalu. Ja napokon objavljujem svoj solo album, Shot radi na svom solo albumu, svašta se kuha i zbilja bi bilo zgodno da ovaj kovid malo ohladi, da možemo na pozornice i u zagrljaje.
Dok s nestrpljenjem čekamo Elemental u Beogradu, šaljemo vam toplu preporuku da, ukoliko već niste, za kraj razgovora, bacite oko i uho na njihov najnoviji singl kratkog naziva Dvojka i ceo svet zagrlite udvoje. 🙂
Autorka: Milica Milošević
Foto: Kristijan Smok
