Poezija: Tišina i tuga

(Ukradene noći)
Zaboravljene misli
Navirale su katkad
Obično noću
Kao neka sena
Nečujna i tamna
Prošli dani
Sećanja daleka
Tuga se tad javi
Pa do svitanja me čeka
A ja kao spavam
Da zavaram tugu
Ne da se ona lisica je stara
Iznenada otvorim oči
I ona se pravi da spava
Uzmem knjigu
Ili razonodu drugu
Da zaboravim tugu
Ali ona mili mislima mojim
Šapuće mi reči čudne
Pomalo se bojim
Proklinjem noći budne
i uspomene tužne
Ćutimo tako noćima
Uspavana Tuga i ja
Čekamo zoru
Da se dočepamo sna

***

I opet ta tuga
Čeka me iza ugla
Nenadano iskoči
Svuda me ona uhodi
Tamom me obavila
U krilo mi se svila
Ta sablast mila
Ne da mi mira
Čim sklopim oči
Eto je ona
Budi me i dira
Čekam da ovaj košmar stane
Kad će više da svane

Autorka: Dajana Đurić

Foto: Pinterest

Related posts