Intervju povodom 60 godina postojanja Pozorišta lutaka Niš

Obeležavanje ove važne godišnjice svedoči o kontinuiranoj profesionalnoj produkciji ovog Pozorišta i njegovoj bogatoj tradiciji. Negovanje lutkarstva kao posebnog segmenta pozorišne umetnosti svakako je velika vrednost srpske kulture uopšte.

Recite nam nešto više o istorijatu ovog pozorišta?

Šezdeseti rođendan Pozorišta lutaka Niš jeste prilika za podsećanja na istorijska ishodišta ugrađena u njegovu umetničku prepoznatljivost kao jednog od vodećih srpskih lutkarskih pozorišta.

Tajna tako dugog postojanja je u ljudima. Prvo u onima koji su imali viziju i enrgiju da 1951. godine osnuju Marionetsku sekciju Pionirskog doma „Stanko Paunović“, a potom 1958. godine i osnuju profesionalnu ustanovu – Dečje pozorište, sa lutkarskom i živom scenom, koje je 1962. godine preraslo u Pozorište lutaka. Briljantni glumci, reditelji, scenografi, lutkari, kostimografi, koreografi, kompozitori, dramski pisci… i naravno, svi oni sjajni ljudi iza scene sledili su viziju onih koji su otpočeli da pišu istoriju ovog pozorišta, nadograđivali je ili omogućili da se nadogradi. Devetnaest godina nakon osnivanja, 1977. godine, Pozorište lutaka dobja svoju zgradu, u kojoj se nalazi i danas. Time je započelo novo razdoblje Pozorišta lutaka NIš, kao i srpskog lutkarstva.

Za nama je više od 250 premijrnih predstava, hiljade repriznih predstava, stotine festivala stotine nagrada. Za nama su generacije i genracije mališana, hiljade osmeha i nebrojeno apaluza.

Veliku zahvalnost dugujemo gospodinu Slobodanu Krstiću, novinaru, publicisti, autoru monografije Pozorišta lutaka „Čarobnjaci iz Niša“, čije je treće, dopunjeno izdanje biti objavljeno povodom jubileja. Zahvaljujući njemu, bogata istorija našeg pozorišta data je na uvid nama i generacijama koje dolaze.

 

Za većinu lutkarskih predstava važi da su namenjene uglavnom najmlađima. Na koji način njihove poruke mogu dopreti i do starijih?

Mladen Milojković, glumac: Mnogi vaspitači, učitelji, roditelji razgovaraju sa decom nakon završene predstave. Najjednostavnijom anlizom predstave, šta je tema, o čemu se radi, kakvi su likovi koji učestvuju u drmaskoj radnji, oni bivaju uvučeni u magiju pozorišta, a da toga, možda, nisu ni svesni.

Mr Jelena Đorđević, glumica: Na žalost na našim prostorima, lutkarsko pozorište se vezuje, isključivo, za decu. Još uvek ne možemo da prekoračimo granicu i shvatimo da lutkarstvo, nije namenjeno, samo, zabavi za najmlađe, već je to dosta razgranata grana umetnosti koja svoju primenu može da nađe i u dramskim predstavama, filmovina, serijama, ili prosto može da bude namenjena samo starijoj publici. Dokaz za to je serija „Ally McBeal“ koja je prepuna lutkarskih elemenata, a koja je ujedno bila i najgledanija serija krajem 90-tih i početkom 2000.-te… Ne postoji ništa interesantnije i gledljivije od toga kada se spoje lutkarski i dramski elementi u jednoj predstavi. Teme i poruke koje se obrađuju u lutarskim predstavama su univerzalne i u njima i deca i odrasli mogu da pronađu smisao, da razmišljaju i diskutuju, dugo nakon odgledane predstave… ljubav, ljubomora, prijateljstvo, izdaja, laž, hrabrost, sloboda, odrastanje, vernost… sve su to teme koje obrađuju lutkarske predstave za decu, a u kojima bi odrasli, itekako, mogli da učestvuju. Sam razgovor sa decom nakon predstave o tome šta su gledali, šta su shvatili i šta su naučili, dovoljan je da i odrasle podseti na sve one vrednosti koje su važne u životu, a koje smo tokom odrastanja zaboravili. Moram da naglasim da mnoga pozorišta u Srbiji, pokušavaju da uvedu lutkarske predstave za odrasle u svoj redovni repertoar i to rade, dosta uspešno. U tome posebno prednjače Pozorište Mladih iz Novog Sada i Dečje pozorište iz Subotice. Ukoliko smo mi, lutkari, napravili predstavu koja tera i roditelje i decu da se zamisle, onda smo uradili dobar posao.

 

Kakav tim je potreban da bi se napravila jedna lutkarska predstava?

Mladen Milojković, glumac: Napraviti lutkarsku predstavu nije lako. Potrebno je mnogo ljudi, različitih zanimanja. Dobar tekst je pola posla, znači – pisac. Nakon predavanja teksta dramaturgu, koji oblikuje rečenice koji izgovaraju glumci, na scenu stupa kreativni tim. Njega čine reditelj, kompozitor, lutkari, scenigraf, kostimograf. Kada glumci dobiju tekst, majstori, krojači, dekorateri, inspicijent, šminkeri, vlasuljari, kreću da stvaraju. Nakon dugog niza proba, predstava je pred vama. Tada glumci, lukte, muzika čine magiju koja se dešava pred publikom. Magiju pozorišta.

Mr Jelena Đorđević, glumica: Da bi se napravila dobra lutkarska predstava potreban je ozbiljan tim ljudi… Na prvom mestu potreban je dramaturg, koji će napisati dobar i gledljiv tekst ili koji će dramatizovati ili adaptirati, tekst po izboru reditelja. Zatim, reditelj koji ima jasnu viziju šta želi da kaže komadom koji radi, kakvu poruku šalje, koju temu obrađuje, na koji način o kakvim izražajnim sredstvima, scenograf koji bi trebalo da osmisli celu scenografiju koja će da bude u funkciji predstave, lutaka, ali i glumaca. Scenograf bi trebalo da osmisli i lutke koje ce “igrati“ u predstavi. To radi u dogovoru sa rediteljem i majstorom za izradu lutaka. E sad, majstor za izradu lutaka je jako važan čovek. On mora da bude maštovit, spretan, da poznaje sirovine i materijale, da može da proceni od kog bi materijala bilo najbolje izraditi lutke da bi bile funkcionalne, dopadljive, lagane za “vođenje,” lake za obradu. Moram naglasiti da ponekada i scenografi izrađuju lutke, sve zavisi od dogovora sa rediteljem. Sledeća, jako važna ličnost je kompozitor. On bi trebalo, čitajuci tekst, gledajući probe i razgovarajući sa rediteljem, da osmisli muziku, napiše songove na, već, postojeće tekstove, on mora da oseti atmosferu cele predstave i ton kojim reditelj boji sve. Kostimograf osmišljava kostime koji prate epohu, mesto, vreme, protagoniste predstave… on mora da bude inovativan, maštovit, dovoljno potkovan istorijskim, drustvenim i politickim činjenicama, a sve u službi predstave. Kostimograf koji osmišlja i pravi kostime za lutkarske predstave mora da vodi računa da ti kostimi ne dominiraju u odnosu na lutku, da boje nisu prejake, i pre nego što počne da ih stvara mora da bude u dogovoru sa scenografom da se uklopi u celu sliku, ali da ne uguši lutke, scenografiju i glumce. U današnje vreme, sve više se rade predstave sa projekcijama, tako da se angažuju ljudi koji specijalno za potrebe predstave rade video-animacije ili 3D, 4D mapinge… Sve zavisi od sredstava kojima pozorište raspolaze. Zatim, imamo vlasuljara-šminkera koji radi šminku i masku za predstavu. To je, oprilike, što se tiče autorskog tima.

Kako vidite lutkarsku scenu u Srbiji u odnosu na svetsku?

Mladen Milojković, glumac: Naš budžet za kulturu i za jednu predstavu na jugu zemlje je nevidljiv u odnosu na svetsku scenu. Posećivanjem različitih festivala lutkarstva, uviđam da maštom i idejom (konceptom) možemo da pariramo svetskoj sceni.

 

Sa kojim sve pozorištima ste imali priliku da sarađujete?

Zaista sa brojnim teatrima u zemlji i inostranstvu. Od razmene gostovanja, učešća na festivalima koje organizuju druga pozorišta, preko razmene iskustava, angažaovanja umetnika iz drugih teatara. Igrali smo šrom nekadašnje i sadašnje zemlje. Broj gostovanja nije zabeležen. Igrali smo na scenama u Rusiji, Bugarskoj, Švajcarskoj, Turskoj, Iranu, Alžiru, Rumuniji, Austriji, Nemačkoj, Češkoj, Italiji, Norveškoj, Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Republici Srpskoj… Naša gostovanja u inostranstvu predstavljaju važan korak u regionalnoj kulturnoj saradnji i otvaranju granica kroz medij pozorišta, koje ima širok spektar za mogućnost građenja multikulturalnih veza.

 

Ko čini glumačku ekipu ovog pozorišta?

Govoreći u brojkama, sedamnaest glumaca, od kojih, nažalost, nisu svi u stalnom radnom odnosu i dva glumca – honorarna saradnika. Brojevi bi mogli da nam kažu nešto i o nezavidnoj starosnoj strukturi ansambla, ali ovo je prilika kada govorimo o lepim stvarima.

Članovi našeg ansambla su daroviti ljudi, izvrsni glumci lutkari, glumci animatori, koji celim svojim bićem, uključujući svoju psihofizičku individualnost, deluju na celinu bića gledaoca, na njegovu maštu, misao, emocije.

Mladen Milojković

Neki od njih su školovani na glumačkim akdemijama u Srbiji, dok je šestoro akademska zvanja steklo na sofijskoj Nacionalnoj akademiji za filmsku i pozorišnu umetnost na odseku za lutkarstvo, u klasi profesora Bonje Lungova, a jedna glumica diplomirala i stekla zvanje magistra u klasi profesora Rumena Račeva.

Svaka generacija glumaca, od prve do današnje, dala je svoj pečat ovom pozorištu. Nikolina Georgieva, profesorka i rediteljka iz Bugarske, navela je u prethodnoj monografiji „Čarobnjaci iz Niša“ da: „Svaka nova generacija talentovanih, profesionalno pripremljenih mladih ljudi, svojom upečatljivom izražajnošću dokazuje da na mestima starih majstora stoji dostojna zamena – garant uspešne budućnosti niškog Pozorišta lutaka. Generacije se menjaju, ali Pozorište lutaka ostaje!“

 

Koje aktivnosti Pozorište lutaka Niš donosi u nekom narednom periodu?

Pored uobičajenih repertoarskih i festivalskih, dogodiće uskoro nešto veoma važno. Ove godine je Grad Niš odobrio sredstva za adaptaciju pozorišne scene, a Ministarstvo kulture i informisanja je na konkursu „Gradovi u fokusu“ odobrilo sredstva za zamenu sedišta u sali. To su gorući infrastrukturni problemi, o kojima govorimo godinama. Najzad se pomeramo sa tzv. mrtve tačke. Moći ćemo uskoro da svojim gledaocima i zaposlenima pružimo sigurnost, potom udobnost, prijatno okruženje i potpun umetnički doživljaj. Adinistrativne i tehničke procedure su otpočele i po njihvom završetku počeće i radovi. Nadamo se da ćemo, ako ne Novu godinu, onda 61. rođendan proslaviti u renoviranoj sali. Nećemo tu stati. Jer vitalni delovi zgrade Pozorišta lutaka, otkako je useljena pre 41 godinu, nisu renovirani. Treba zameniti sve instalacije, električne, ventilacione, toplotne, vodovodne, kanalzacione, tako da su pored umetničkih zadataka, koji su nesumnjivo prioritet, pred nama i brojni zadaci koji se odnose na infrastrukturu pozorišta. Poslednjih godina smo svedoci toga da infrastutkturni problemi utiču i na osnovnu delatnost. A to ne smemo dozvoliti.

Naravno, nećemo zapostaviti osnovnu delatnost. Dobre predstave su prioritet. Želimo i doprineti podizanju višeg nivoa profesionalnosti lutkarstva, isto kao i napora za društvenm priznanjem i boljim vrednovanjem ove vrste glumišta.

Pozorište lutaka će, nadamo se nastaviti da razvija svoje stvaralačke mogućnosti i nastaviti da pridobija nove gledaoce, uzdahe i apluze.

Jelena Đorđević

Kao što ste imali prilike da pročitate, Pozorište lutaka Niš je institucija sa izuzetno dugom tradicijom, a brojka od 250 premijernih izvođenja predstava ide u prilog i kvalitetu ove ustanove. Iako se bore sa infrastrukturnim poteškoćama, ipak uspevaju da ostanu na visini zadatka i redovno izvode predstave predviđene repertoarom.

Pored toga, uverili smo se da nije lako, a ni naivno spremiti jednu kvalitetnu lutkarsku predstavu. Za taj čin potreban je širok dijapazon ljudi različitih profila i zanimanja, koji zajedničkim snagama stvaraju umetnost.

Nažalost, lutkarstvo u Srbiji je na izvestan način marginalizovano i pogrešno etiketirano kao nešto sto se tiče samo najmađih, ali svest o tome se itekako može promeniti zahvaljujući ustanovama kao što je Pozorište lutaka Niš.

 

Autorka: Milica Milošević

Related posts