Večeras,
negdje oko ponoći,
u jednom od beogradskih bulevara,
umrla je jedna ljubav.
Nije probudila komšije,
ni zasmetala šetačima pasa,
tu kod Vukovog parka.
Ugasila se zajedno sa lampom
nekog od studenata obližnjeg studentskog doma.
Iza sebe nije ostavila ništa,
a sa sobom je odnijela vrijeme.
Bespovratno je,
bez pitanja,
otela na hiljade dana…
Pravo na veto nije postojalo.
Nije se mnogo patila
i zbog toga mi je drago.
Bila je najživlja ljubav za koju sam znala.
Srećna i strpljiva.
Bez sumnje.
Postojana.
I uporna.
Glasna.
Govorila je glasno,
svim srcem,
na oba oka.
I usta.
Na sve načine.
Znali su je po tome.
Možda ste je vidjeli,
ali niste znali da je to baš ta ljubav.
Ali ako ste je vidjeli,
mora da je prepoznajete…
Kažu da je živjela od nade, a umrla od par riječi.
Autor: Danica Radović
