Večeras, negdje oko ponoći, u jednom od beogradskih bulevara, umrla je jedna ljubav. Nije probudila komšije, ni zasmetala šetačima pasa, tu kod Vukovog parka. Ugasila se zajedno sa lampom nekog od studenata obližnjeg studentskog doma. Iza sebe nije ostavila ništa, a sa sobom je odnijela vrijeme. Bespovratno je, bez pitanja, otela na hiljade dana… Pravo na veto nije postojalo. Nije se mnogo patila i zbog toga mi je drago. Bila je najživlja ljubav za koju sam znala. Srećna i strpljiva. Bez sumnje. Postojana. I uporna. Glasna. Govorila je glasno, svim…
Poezija: Vijest
