Iz tvojih očiju isijava
Polarna svetlost
Koja određuje daljinu
Našeg odnosa
U tebi raste divlje cveće
Koje je nemoguće iščupati
Puno je trnja
Koje te čuva od zrelosti
Kad jednom odem
A otići ću kad skupim
Dovoljno snage
Kad naučim da volim
I odgonetnem emociju
Tada ću znati da izvučem zaborav
Iz glave drugog čoveka
I zasadim ga tako blizu
Da mogu da ga dohvatim
Kad god mi zatreba
Telo šapuće osetljive stvari
Koje se ne govore naglas
Uvek će biti teško razumeti te
Zato više ni ne pokušavam
Odustao sam od želje da te odgonetnem
Da saznem šta se krije iza slike
Iskrivljene žene pune boja
Telo se pretvorilo u obris
Hodam kroz neistraženu šumu
Idem tamo gde ni ja više ne znam ko sam
Foto: Wikipedia (Frederik Edvin Čerč Aurora borealis)
Autor: Bojan Lojković
