Poezija: Moj grad i ja

kupa se nebo u predvečerju
i žute vatre jesenjeg sunca
ulice grle

pod nogom šuška opalo lišće
i preplašene zvonom ka nebu
grlice hrle

ćutimo sami moj grad i ja
o sjećanjima
ko stara dva ratna drugara

svako na svoj način je skrio
osakaćen dio
postojanja u dnu ormara

slušamo šum krošnje kestenja
na strunama grana
koje okida prohladan vjetar

i obostrano pružamo ruke
ko povezani
pupčanom vrpcom u milimetar

opet mu tražim
da nam ko nekad sklopljene čvrsto
u pesnicama palčeve drži

dok suton-plamen nebesa prži
da srce moje
i moga grada
još malo izdrži

Foto: Pinterest

Autorka: Željka Milinčić

Related posts