kupa se nebo u predvečerju
i žute vatre jesenjeg sunca
ulice grle
pod nogom šuška opalo lišće
i preplašene zvonom ka nebu
grlice hrle
ćutimo sami moj grad i ja
o sjećanjima
ko stara dva ratna drugara
svako na svoj način je skrio
osakaćen dio
postojanja u dnu ormara
slušamo šum krošnje kestenja
na strunama grana
koje okida prohladan vjetar
i obostrano pružamo ruke
ko povezani
pupčanom vrpcom u milimetar
opet mu tražim
da nam ko nekad sklopljene čvrsto
u pesnicama palčeve drži
dok suton-plamen nebesa prži
da srce moje
i moga grada
još malo izdrži
Foto: Pinterest
Autorka: Željka Milinčić