Kaži – thank you!
Iako to možda neće biti hvala,
Jer riječi izgrađuju čovjeka, ne čovjek riječi,
Kaži – volim te!
I love you, iako to možda ne znači puno,
Kaži mnogo, a prećuti samo ono što može da boli,
Jer čovjek može da živi, samo ako nesebično voli.
Kaži samo, kaži ,…
Ne tražim uslove niti dajem ih,
Samo hoću da izgovorim onu ljubav,
Koja nikog povrijediti neće.
Neću da radim ništa što kratko je, jer život je roman čiji
Kraj nećeš naći ni ispod mrtvog mora.
Niko nas nije upozorio
Kažem ti,
Kraj svijeta je na kraju knjige.
Ti znaš da sve tako počinje,
Jedem izgubljenu pomorandžu,
Koja miriše na kafu.
Dok je sve van domašaja i
Prolazi mimo nas, gubimo ravnotežu.
Svjesno kažem da želim dlanom dotaći zvijezde.
Živi umiremo, još nas niko nije upozorio na postojanje smrti.
A ona je još jedno novo rođenje.
Oprezna sam u predviđanu svijeta a i pjesme.
Ipak, nijesu spalili sve knjige, a i one mirišu na te iste pomorandže.
U prošlosti sve se desilo slučajno.
Ipak ponekad izgubimo kontrolu
I nad sobom a i nad životom.
Ali ne dozvolimo da nam život
Bude trula pomorandžina kora.
Autorka: Nada Matović
Foto: Pinterest
